PIŠE: SIBIN
„Ono o čemu se ne može govoriti, o tome treba ćutati.“ (Vitgenštajn)
Tišina sada žaluje, riječi se povlače, tragedija nas okreće ka Drugom.
Očekujemo da bi što hitnije trebali psiholozi, sociolozi, komunikolozi, kritičari kulture, masmedija, da počnu djelovati naspram sve otuđenijeg državnog aparata koji, izuzev represivne, teško da poznaje za drukčiji pristup društvu.
Opraštanje nema kraja. Ne možemo se od Drugog oprostiti, ni danas ni sjutra, to nas obilježava zauvijek, taj nenadoknadivi gubitak sa kojim nestaje cijeli jedan svijet. Ostavljajući naš nezacjelivim
….
Sa internet generacijom nema komunikacije. Generacija novog milenijuma iskazuje se nekim drugim, elektronskim, digitalnim, virtuelnim, neljudskim „jezikom“, do kojeg nije moguće doprijeti. Ekran je između nas, AI/new reality.
Zato među nama nema transfera riječi, nego muk samodovoljnosti kao posledica uspona pametne tehnologije.
