Milo se približio crkvi na par metara, bio na karuselu

Autor: Uglješa Crnić

Otkako je ljubio krst iz ruke tadašnjeg Mitropliita Amfilohije, u vremenima razlaza sa Momirom Bulatovićem, bivši predsjednik države Milo Đukanović do juče se nije više približio jednoj bogomolji Srpske pravoslavne crkve – Hramu Hristova vaskrsenja u Podgoricu.
Do duše bio je sa unukom na karuselu koji je u blizini Hrama i došao je crkvi s leđa kako to čine svi crveni i nevjerni, koji su najčešće u crkvu navirkivali kroz prozor. Da vide šta im je rečeno da vide.
Kako je uvijek dobrano birao društvo, iz esnafa, Đukanović ni juče nije omanuo.
Bio je u društvu sina kontroverznog azerbejdžanskog biznismena Telmana Ismailova.
Ismailov je nedavno dobio politički azil u Crnoj Gori, a Ruska Federacija je za njim bila raspisala međunarodnu potjernicu zbog organizacije ubistva dvojice preduzetnika.
Karusel se danas naziva vrteška na kojoj, obično djeca, jašu drvene ili plasične konje. U antičkim vremenima, kada je nastala, ta riječ označavala je vitešku mušku igru na konjima. Nalik Sinjskoj alki.
Kako će Đukanović odigrati svoj neviteški karusel, kako će sjahati sa vrteške, vidjećemo u narednim mjesecima. Svakako nešto će biti jasno i tokom narednog kada se nakon parlamentarnih izbora vidi ko će sa kime biti spakovan u buduću vlast.
Ipak jučerašnji vašarski izlazak dva Mila na karusel ličio je makar iz vizure starijeg na scenu iz pjesme Đure Jakšića – otac i sin.
Ono kad mu „ko sedi mandarin“ pokazuje raskoš vašara i nudi mu da mu kupi bilo šta od arapskog ata do zlatnog sata, a dijete bi samo pečenja jarećeg.
Gotovo preslikano – i Milo je u mladosti pojačavao salivaciju na pomen pečenja. A danas ga pokreću najskuplje đakonije svjetskog vašara. Sve je postalo vašar.