Petar Lubarda rođen je 27. jula 1907. godine u Crnoj Gori, kraju čiji su kameniti predjeli, planine i snažni prirodni kontrasti ostavili neizbrisiv trag u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Upravo su slike iz rodnog kraja postale trajni izvor njegove inspiracije i osnova na kojoj je gradio svoj jedinstveni slikarski izraz.
Bez obzira na to gdje je kasnije stvarao – u Crnoj Gori, Srbiji, Evropi ili drugim krajevima svijeta – u njegovim djelima uvijek se mogla prepoznati povezanost sa zavičajem kroz posebne oblike, linije i upečatljiv kolorit.
Svoj slikarski put Lubarda je započeo u okvirima realizma, ali je vremenom razvio potpuno prepoznatljiv stil koji se odlikovao snažnim bojama, izraženim kontrastima i posebnom energijom slikarske površine.
Njegova djela nisu predstavljala samo prikaz prirode, već dubok lični doživljaj prostora, života i svijeta koji ga je okruživao. Pored umjetničkog rada, djelovao je i kao profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu, a bio je i član Srpske akademije nauka i umjetnosti. Preminuo je 13. februara 1974. godine.
Lubardino stvaralaštvo veoma su cijenili brojni umjetnici i kritičari. Isidora Sekulić isticala je da u njegovim pejzažima nema uljepšavanja prirode, već da su oni prikazani jednostavno, iskreno i snažno.
Pavle Vasić njegov umjetnički izraz opisao je kao „prožet snažnom originalnošću“, dok ga je pisac i kritičar Stanislav Vinaver smatrao velikim slikarom. Vinaver je tokom trajanja jedne Lubardine izložbe u ULUS-u gotovo svakodnevno posjećivao njegove slike, iznova otkrivajući njihovu umjetničku vrijednost.
Petar Lubarda ostao je jedan od najznačajnijih slikara sa prostora bivše Jugoslavije. Svojim djelima uspio je da spoji snagu zavičajnog pejzaža, savremeni umjetnički izraz i duboku emotivnost, čime je stvorio opus koji i danas zauzima posebno mjesto u istoriji umjetnosti.
