Aranđelovac – U okviru prvog mjeseca 61. sezone Smotre umjetnosti „Mermeri zvuci” bilo je predviđeno izvođenje tri pozorišna komada. Zbog velikog nevremena koje je tokom vikenda zahvatilo grad pod Bukuljom, predstava „Jazavac pred sudom”, reditelja Milovana Filipovića, morala je da bude odložena za avgust.
Poslije „Milutina” Danka Popovića u izvođenju Nenada Jezdića, veliko iznenađenje bila je druga odigrana predstava u okviru ovogodišnjeg festivala umjetnosti. Sredinom mjeseca Otvorenu scenu oživio je komad „Španska pita”, urađen po tekstu Miroljuba Nedovića, u režiji i dramatizaciji Irfana Mensura. Glavne uloge povjerene su Isidori Minić, Dragani Mićalović i Ivani Zečević, naše dive maestralno su ih izvele, a publika je ostala zatečena iznenadnim obrtima, saznanjima i porukama. Premijera ovog komada u produkciji „Mocart fondacije” bila je u aprilu ove godine u Beogradu.
Priča Miroljuba Nedovića počinje sasvim naivno, a onda se dramaturškim obrtom sve pretvara u pravu špansku pitu i nevjericu. Tema o kojoj se i danas malo zna i koja se najčešće zaobilazi, zasnovana je na pravim brojevima.
„Komad nije pisan kao bajka i neka dramska forma kako bi se ispoštovala uzbudljivost neke teme. Rađen je iz potrebe jer je pitanje nestalih beba i dalje nedorečeno i neriješeno. Irfan Mensur, kao reditelj i kreator ove predstave, želio je da ponovo ukaže na ovu temu. Naravno, na jedan način, koji čak i zavara publiku, jer je i trilerast, počne dosta naivno, ima svoje meandre, da bi se na samom kraju saznala istina. Svi podaci i brojevi koji se pominju i izgovaraju su činjenični i vezani su za nestanak i krađu beba. Ništa nijesmo izmišljali. Samo oni ljudi koji su to doživjeli znaju koliko to boli, ta neizvjesnost, i koliko ta nedoumica i sumnja ostaju za cio život. Zato mislim da takva neriješena tema zaslužuje da ima barem jednu predstavu. Neki ljudi će se u tome možda prepoznati i otplakati sa nama, neki će se zapitati, a neki možda poželjeti da nešto i urade o tom pitanju”, izjavila je Isidora Minić, koja u komadu igra književnicu, autorku trilera i majku koja je svoje novorođenče dala na usvajanje.
Kao jedna od najsnažnijih glumica svoje generacije, koja ima sposobnost da na sceni u isto vrijeme bude i krhka i snažna, i ovog puta je sve potvrdila svojom maestralnom igrom. Istakla je da je za nju bila velika odgovornost da odigra takvu ulogu kad se zna da u publici može biti neko ko je sve to preživio i ko to živi i danas.
– Zaista sam željela da nekako uđem u takve likove i da se poistovjetim i saosjećam sa nekim ko ima taj problem. Iznoseći tako emotivno teške uloge i doživim neku vrstu katarze. Baviti se jednom ovako ozbiljnom temom nije mala stvar. Ponosna sam na to što nosim neku misiju sa sobom, pa možda će se nešto i pokrenuti jednog dana – objasnila je glumica i dodala da voli da radi sa mladim ljudima i da se raduje što i ona može nečemu da ih nauči i što razmjenjuju emocije.
– Moje divne koleginice Draga i Ivana su već afirmisane glumice. Naziv komada koji igramo je prozaičan i zvuči kao dobra šala. Publika dođe na predstavu opušteno, osim onih koji se obavijeste o čemu se radi, a onda ih mi svojom igrom uvučemo i „nokautiramo” na kraju. Važno je da se emocije prenose i da je predstava živa – zaključila je Isidora Minić, poznata po svojoj harizmatičnosti i psihološkoj preciznosti.
Kada je riječ o Smotri umjetnosti, Isidora Minić je već gostovala na aranđelovačkom festivalu prije deset godina sa koleginicama Darom Džokić i Brankom Šelić, kada su na istom mjestu odigrale komičnu priču o tri ženska lika pod nazivom „Ručni rad”.
– Volim i poštujem gradove koji cijene ono što imaju i istrajavaju u tome da održe svoju tradiciju. Smotra umjetnosti „Mermer i zvuci” je jedan veliki festival, 60 godina nije mala stvar i to ne može tek tako da se stvori. Zahvaljujući entuzijazmu ljudi odavde, a prije svega publike koja to razumije, poštuje i cijeni. Dolazeći ovdje, prošli smo kroz park, vidjeli sve te veličanstvene skulpture, a sve je to djelo ovog festivala koje traje i uljepšava ovaj prostor koji ostaje za buduće generacije. To je veliki uspjeh i za našu zemlju, a prije svega za ovaj grad – ukazala je Isidora Minić.
S druge strane, brojna publika koja je popunila ogroman gledališni prostor Otvorene scene do posljednjeg mjesta, bila je vidno iznenađena obrtima u ovom komadu koji je kroz istinitu fikciju progovorio o karakterima, međuljudskim odnosima, istini, mladalačkim tajnama, uplašenima, ogorčenima, postavljajući pitanje o mjestu istine u ljudskim životima.
Podsjećamo da je ovaj komad izabran u selekciji Nebojše Milovanovića, dok je na kraju predstave Dušanka Đurić, direktorka Smotre umjetnosti „Mermer i zvuci”, svečano uručila tradicionalnu Povelju koja nije samo znak učešća, već i dio živog nasljeđa koje već sedmu deceniju povezuje umjetnike-učesnike i varoš na kiseloj vodi.
(POLITIKA)
