Piše: Kasper I
Život nas često iznenadi sitnicama koje na prvi pogled izgledaju beznačajno, a u sebi nose veliku poruku. Nekada se najvažnije životne lekcije ne kriju u velikim događajima, već u malim, svakodnevnim situacijama koje nas nasmiju, ali nas istovremeno natjeraju da zastanemo i razmislimo.
Prije nekoliko dana čuo sam jednu zanimljivu priču.
Žena se vraća kući s posla, umorna od svakodnevnih obaveza. Kao i obično, iz kese sa namirnicama koje je kupila počinje da raspoređuje stvari po kuhinji. Na stolu ostavlja nekoliko proizvoda, među njima i jednu poluprozirnu kesu u kojoj se nalazio bijeli komad nečega što je na prvi pogled nevjerovatno podsjećalo na sir. Oblik, boja, izgled — sve je navodilo na isti zaključak: to je komad sira, možda nalik na fetu.
Muž, ne sumnjajući ni trenutka, uzima taj „sir“ i stavlja ga u posudu u kojoj se već nalazio pravi sir.
Nije bilo pitanja, nije bilo provjere. Oko je vidjelo, um je zaključio i stvar je završena.
A onda, kasno uveče, kada se sprema večera, žena upita:
– Gdje mi je sapun?
Muž je pogleda zbunjeno.
– Koji sapun?
– Pa onaj što je bio na stolu, u kesi.
U tom trenutku nastaje tišina. Pogled prema posudi sa „sirom“ postaje drugačiji. Ono što je satima izgledalo kao sir, odjednom dobija potpuno novo značenje. Ispostavlja se da bijeli komad nije bio nikakav sir, već sapun za pranje — bijel, oblikovan i naizgled toliko sličan hrani da je mogao da zavara i najpažljivije oko.
Smijeh je, naravno, bio neizbježan. Situacija je bila simpatična i za jedno i za drugo. Ali iza tog smijeha ostala je jedna ozbiljna poruka.
Koliko puta u životu donesemo zaključak samo na osnovu onoga što vidimo na prvi pogled?
Koliko puta nešto prihvatimo kao istinu jer nam se čini poznatim, bliskim i očekivanim? A onda se, kada dođe pravi trenutak, pokaže da smo gledali, ali nismo zaista vidjeli.
Sapun je ličio na sir, ali nije bio sir. Izgled je govorio jedno, a stvarnost drugo.
Isto je često i sa ljudima. Neki se pred nama pokažu onako kako bismo željeli da ih vidimo. Prikažu nam lice koje ćemo lakše prihvatiti, riječi koje ćemo lakše povjerovati i postupke koje ćemo lakše opravdati. A tek vrijeme pokaže šta se zaista nalazi iza tog prvog sloja.
Posebno je to vidljivo u politici, gdje se često nude slike, obećanja i pažljivo upakovane poruke. Nekada nešto izgleda kao rješenje, kao iskrenost, kao briga za čovjeka. Ali kada prođe vrijeme i kada se otvori pakovanje, tek tada vidimo šta je zaista bilo unutra.
Zato možda nije loše da se ponekad zapitamo: da li gledamo stvarnost ili samo ono što želimo da vidimo?
Jer život nas svakodnevno uči istoj lekciji — nije sve što liči na sir zaista sir. Nekada se istina ne nalazi u izgledu, već u onome što ostane kada skinemo omot i kada pažljivo provjerimo šta se zapravo nalazi pred nama.
Možda najveće greške ne pravimo zato što ne vidimo, već zato što prebrzo zaključimo ono što mislimo da vidimo.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
