Ulazak morskih pasa u Jadran prirodna je pojava koja ne bi trebalo da izaziva paniku, poručuje naučnik iz Instituta za biologiju mora, dr Aleksandar Joksimović, koga smo kontaktirali nakon što je na šest nautičkih milja udaljenosti od obale, blizu ulaska u Bokokotorski zaliv, ribar iz Kotora snimio ajkulu a snimak se zatim širio društvenim mrežama.
Uz pridržavanje osnovnih sigurnosnih pravila, suživot sa ovim fascinantnim predatorima ostaje siguran za ljude, tvrdi dr Joksimović.
-Riječ je o mako ajkuli koja u posljednje vrijeme ulazi u Jadransko more. Nema evidentiranih napada na ljude, tako da mjesta panici nema. Ovo je ipak daleko od obale koliko sam ja shvatio negde na šest nautičkih milja. Ajkule žive u Jadranskom moru, u okeanima, u morima. To je njihov životni prostor. Ne znam zašto toliko panike i toliko, da kažemo, medijske senzacije oko toga kad se vidi neki morski pas. To vam je kao kad vidite goluba, kao kad vidite delfina, vrste koje tu žive. Konkretno, morski psi su u moru 400 miliona godina. Mislim da bi trebalo da se zapitamo šta mi tu zapravo radimo i da li mi remetimo njihov mir i njihovo životno stanište. Zaista, napadi ajkula na ljude, posebno u Jadranskom moru, su vrlo rijetki. Pogledajte samo koliko ljudi strada u saobraćaju, koliko ljudi strada od uboda pčele i drugih napada životinja, tako da su ajkule zaista negdje skoro na posljednjem mjestu, ako ja mogu to da kažem, rekao je dr Joksimović.
Objašnjava da je mako ajkula vrsta koja preferira toplija mora.
-Međutim, kako imamo trend zagrijavanja Jadranskog mora, odnosno povećanja globalne temperature Jadrana, posebno u površinskom dijelu, ona je naravno našla svoj novi areal. Kao i ostale vrste, našla je svoje stanište i češće se primjećuje u Jadranu. Mi smo ranije obratili mnogo više pažnje na modrulja koji je tu prisutan i koji zaista predstavlja jednu gracioznu vrstu morskog psa. On je čak istraživan takođe od strane kolege Ilije Ćetkovića kroz jedan projekt, a sama činjenica da su svi morski psi na listi zaštićenih i ugroženih vrsta, dakle samo po sebi dovoljno govori koliko smo mi narušili njihov ekosistem i koliko su one zapravo ranjive vrste, objašnjava dr Joksimović.
Susret sa bilo kojom morskom životinjom, pa i većom ribom, priznaje dr Joksimović, nije prijatan jer morska voda nije životni prostor ljudi.
-Mi smo tu spori, neorijentisani. Vrlo slabo možemo da se krećemo, odnosno plivamo kroz vodu. Nismo plivači, što bi rekli. Za mako ajkulu inače je poznato da je jedna od najbržih ajkula, odnosno morskih pasa i da može dostići brzinu čak između 60 i 70 kilometara na čas. Tako da definitivno kažem naš boravak u moru je uvek skopčan sa nekim rizicima, jer se veoma slabo snalazimo u tom prostoru. Naglašavam, nema mjesta panici, ali prosto poštujmo pravila. Ne otiskujmo se daleko od obale. Naravno, turisti i kupači nek se drže onih označenih mjesta za kupanje koje su ograničene bovama, poručuje naš sagovornik i ističe da su se napadi koji su se dešavali u prošlosti, dešavali na dvadeset i više milja od obale.
Dakle, oko onih hrvatskih ostrva koji su najizolovanija u otvorenom moru. Tako da definitivno u toj morskoj tišini svaki naš pokret izaziva pažnju svih predatora koji su oko nas, pa i morskih pasa, zaključuje dr Joksimović, koji se za RTHN javio sa istraživanja koje sa kolegom Ilijom Ćetkovićem radi kod Rta Kalafat, odnosno Seke Albaneze, koja se nalazi u blizini Bigova.
(RTHN)
