Veliki požari koji su prošlog ljeta zahvatili Crnu Goru pokazali su koliko je borba protiv vatrene stihije postala složena u uslovima klimatskih promjena. Šta smo naučili iz tih iskustava, da li smo danas spremniji i zašto su prevencija, obuka i savremena oprema ključ uspješne zaštite ljudi i imovine, za portal Regionpress govori jedan od najiskusnijih crnogorskih vatrogasaca Zoran Barbić.
U ovo doba prošle godine u Crnoj Gori zabilježeni su veliki požari. Da li smo kao država ovu ljetnju požarnu sezonu dočekali spremnije?
Prošlogodišnji požari trebalo je da nam budu ozbiljna lekcija iz koje ćemo izvući pouke. Međutim, u uslovima velikih klimatskih promjena i sve češćih ekstremnih požara na otvorenom prostoru, sistem nikada ne može biti u potpunosti spreman.
Na ovakvim intervencijama vatrogasac mora biti proaktivan i ne smije dozvoliti da požar „rukovodi“ intervencijom. Spremnost operativnih jedinica i njihovo uvježbavanje za ovakve situacije dugotrajan je proces i upravo obuka mora biti jedan od prioriteta, kako bi cijeli sistem mogao samostalno i efikasno odgovoriti na najsloženije izazove.
I ovoga ljeta svjedočimo seriji ekstremnih požara na otvorenom širom regiona, Evrope i svijeta. Tvrdi se da su oni posljedica klimatskih promjena. Postoje li preventivne mjere koje države mogu primijeniti kako bi se smanjio rizik od požara sve većih razmjera?
Ekstremni požari otvorenog prostora, odnosno takozvani WUI (Wildland Urban Interface) požari, nastaju na granici urbanih sredina i šumskih kompleksa. Odlikuju ih izuzetno veliki intenzitet i dinamika. Oslobađaju ogromnu količinu energije i iza sebe ostavljaju ogromnu materijalnu štetu i devastiran prostor.
Ovom problemu moramo pristupiti ozbiljno, uz znanje, stručne analize, kontinuiranu obuku i razvoj novih vještina. Međutim, najvažniji segment je prevencija, koja mora trajati tokom cijele godine.
To podrazumijeva zoniranje rizičnih područja i objekata u pojasu od 10 do 30 metara od šume, edukaciju stanovništva o njihovim obavezama, izradu operativnih karata za djelovanje u slučaju ovakvih požara, formiranje tampon zona oko objekata, izgradnju i održavanje protivpožarnih puteva, razvoj hidrantske mreže, uspostavljanje protivpožarnih koridora, uklanjanje suvog biljnog otpada iz šuma, obuku operativnih timova i primjenu novih taktičkih pristupa gašenju.
Posebno mjesto imaju savremene tehnologije poput dronova, termovizijskih kamera, satelitskog nadzora i sistema za ranu detekciju požara, kao i stalna saradnja sa hidrometeorološkim službama. Značajan doprinos zaštiti objekata daje i primjena sistema vodene magle, koji predstavlja veoma efikasno rješenje u određenim uslovima.
Vi ste jedan od najškolovanijih vatrogasaca na ovom, a moguće i znatno širem području. Koliko su visoko obrazovanje i dugogodišnje iskustvo na terenu presudni za očuvanje života ljudi, prirode i imovine?
Posvećenost vatrogastvu prije svega podrazumijeva ljubav prema ovom pozivu. Međutim, školovanje, stručna obuka i kontinuirano usavršavanje predstavljaju osnovu svakog profesionalnog napretka.
Danas su znanje i stručnost neophodni, jer se, osim izazova koje donose WUI požari, suočavamo i sa sve složenijim građevinskim objektima, kao i ubrzanim razvojem automobilske i nautičke industrije. Upravo zbog toga razvoj novih sredstava, alata i opreme mora biti prioritet u planiranju svake vatrogasne službe. Izazovi su sve složeniji, a vatrogasci moraju biti spremni da odgovore na najzahtjevnije intervencije.
Vatrogasci ne gase samo požare. Možete li čitaocima približiti koje sve vrste intervencija obavljate?
Danas su aktivnosti vatrogasaca značajno proširene. Osim gašenja požara, svakodnevno učestvujemo u velikom broju tehničkih i spasilačkih intervencija, saobraćajnim nezgodama, spasavanju ljudi i životinja, intervencijama nakon elementarnih nepogoda, kao i svim drugim situacijama koje proizlaze iz različitih rizika u sistemu zaštite i spašavanja.
Nijeste angažovani samo na kopnu, već često i na moru. Koliko su intervencije na moru zahtjevne?
U saradnji sa Upravom pomorske sigurnosti i upravljanja lukama (UPSUL) stojimo na raspolaganju za gašenje požara na plovilima, intervencije u lukama, ali i za druge aktivnosti pružanja pomoći na moru. Takve intervencije zahtijevaju posebnu opremu, dodatna znanja i dobru koordinaciju svih službi koje učestvuju u akcijama spašavanja.
Koja Vam je do sada bila najteža intervencija?
Svaka intervencija je zahtjevna, stresna i fizički izuzetno naporna. Međutim, najteži su trenuci kada, uprkos svim naporima, nijesmo u mogućnosti da spasimo nečiji život. Takve situacije ostavljaju dubok trag i prate svakog vatrogasca tokom cijelog života.
Da li su društvo i država dovoljno svjesni značaja vatrogasne službe?
Smatram da država i društvo moraju mnogo više ulagati u vatrogasnu službu. Prije svega, potrebno je donijeti novi Zakon o vatrogastvu, unaprijediti sistem školovanja i obrazovanja mladih vatrogasaca, ali i obezbijediti značajno veća finansijska sredstva za nabavku savremene opreme i tehnike. Samo tako možemo graditi efikasan sistem zaštite i spašavanja.
Kako biste u nekoliko rečenica opisali život vatrogasca?
Život vatrogasca ispunjen je stresom, velikom odgovornošću, fizičkim naporom i stalnim obavezama, ali prije svega humanošću.
Ovaj posao može raditi samo onaj ko je svjestan svih izazova i rizika koje nosi. Zato često kažemo da se ovaj posao ne radi – ovaj posao se voli.
I na kraju, poruka koju uvijek ističem: bezbjednost nema cijenu.
Izvor: regionpress.me
