Nakon hapšenja Vuka Vulevića u Beogradu po međunarodnoj potjernici koju je raspisala Crna Gora, dio crnogorske političke scene požurio je da ovaj slučaj predstavi kao sopstveni uspjeh. Međutim, prije nego što počnu da se kite tuđim rezultatima, javnosti duguju odgovor na mnogo važnije pitanje – kako je osoba za kojom je bila raspisana međunarodna potjernica uopšte uspjela da napusti Crnu Goru i stigne do Beograda?

Foto: Prtsc

 

Prema dostupnim informacijama, Vulević je uhapšen u Beogradu u akciji srpskih bezbjednosnih službi po potjernici koju je raspisao NCB Interpol Podgorica.

Foto: Prtsc

 

Upravo zato se nameće logično pitanje: ako je Crna Gora raspolagala informacijama na osnovu kojih je raspisana međunarodna potjernica, kako je lice koje se potražuje uspjelo da napusti njenu teritoriju? Da li je došlo do propusta u radu nadležnih službi, da li je bilo operativnih ograničenja ili postoji neko drugo objašnjenje? To su pitanja na koja javnost ima pravo da dobije odgovor.

Foto: Prtsc

 

Umjesto političkog samohvalisanja, mnogo korisnije bilo bi da nadležne institucije objasne kada je Vulević posljednji put evidentiran u Crnoj Gori, kako je prešao granicu i da li je protiv bilo kog službenika pokrenuta unutrašnja provjera zbog eventualnih propusta.

Foto: Prtsc

 

Borba protiv organizovanog kriminala ne završava se raspisivanjem potjernice. Ona podrazumijeva efikasnu saradnju bezbjednosnih službi, sprječavanje bjekstva osumnjičenih i njihovo procesuiranje. Upravo zato svako hapšenje treba da bude povod i za analizu onoga što mu je prethodilo, a ne samo za političko pripisivanje zasluga.

Foto: Prtsc

Ako je neko uhapšen u drugoj državi po potjernici Crne Gore, onda je jednako važno utvrditi kako je do te druge države uopšte stigao. Odgovor na to pitanje mnogo više govori o efikasnosti sistema nego bilo koja konferencija za medije.

Tagovi