PIše : Kasper I
Nekada su se djeca majkama obraćala sa molbama za nove igračke, bicikl ili možda neku sitnicu kojom bi se pohvalila pred društvom u parku.
Danas, u eri digitalne političke stvarnosti Crne Gore, čini se da su „igračke“ postale mnogo kompleksnije, skuplje i, što je najgore, opasnije po samo tkivo našeg društva. Čini se da bi, parafrazirajući onu staru dječiju pjesmu, današnji politički akter mirne duše mogao da zavapi: „Kupi mi majko BOT“.
Ne bilo kakvog, već onog „našeg“, stranačkog, digitalnog vojnika koji ne spava, ne jede, ne umara se i, što je najvažnije, ne postavlja pitanja. On samo klikće, piše hvalospjeve, napada neistomišljenike i kreira privid masovne podrške dok stvarni život u Crnoj Gori teče nekim sasvim drugim tokovima.
Posljednjih dana, medijska scena Crne Gore bruji o informacijama koje su, iako naslućivane, sada dobile i konkretnije obrise – o armijama botova koje se finansiraju direktno iz džepova građana. Da, dobro ste pročitali.
Vi, koji jutros razmišljate kako da „uklopite“ mjesečne račune, vjerovatno kroz poreze i doprinose indirektno finansirate digitalnu mašineriju koja služi isključivo za održavanje političkih rejtinga onih koji su vas doveli u tu situaciju.
Izjave pojedinih poslanika koji su otvorili ovu „Pandorinu kutiju“ nisu samo puko političko prepucavanje. One su alarm. Kada čujemo upozorenja da se javna sredstva prelivaju u džepove onih koji upravljaju farmama botova, moramo se zapitati: gdje su granice političkog beščašća?
Dok se govori o transparentnosti i reformama, u mračnim sobama, daleko od očiju javnosti, algoritmi se hrane našim novcem kako bi nam kreirali „istinu“ koja odgovara trenutnim vlastodršcima.
Ovo nije samo pitanje tehnologije ili savremenog marketinga. Ovo je pitanje brutalne zloupotrebe javnog dobra. Svaki euro utrošen na botovsku vojsku je euro oduzet od obrazovanja, zdravstva ili infrastrukture.
To je euro oduzet od građanina Crne Gore koji vjeruje da svojom voljom učestvuje u demokratskom procesu, dok ga zapravo „peglaju“ lažni profili, dirigovani komentari i vještački stvorena mržnja prema svakome ko misli drugačije.
Politička scena je postala pozornica na kojoj se vodi rat BOTOVIMA, oni bacaju laži i manipulacije. Poslanici koji su o ovome progovorili zaslužuju pažnju, ali ne samo kao oni koji „otkrivaju prljav veš“. Potrebna je akcija. Potrebna je jasna odgovornost.
Možda je vrijeme da majka, u ovom slučaju država, prestane da kupuje ovakve igračke. Jer, dok se političari igraju „rata botovima“, stvarni problemi građana ostaju neprepoznati i neriješeni, zatrpani u gomili vještački generisanih komentara.
Vrijeme je da se „digitalna maska“ skine, a da oni koji su naš novac trošili na ovu farsu pogledaju u oči one zbog kojih bi, bar teorijski, trebali da rade.
Kupovina botova je čin kukavičluka. To je priznanje da nemate dovoljno argumenata, vizije ni podrške u stvarnom svijetu, pa morate da je izmislite u virtuelnom.
Građani Crne Gore zaslužuju mnogo više od toga da budu finansijeri sopstvene manipulacije.
Zaslužuju politiku koja se ne piše tastaturom lažnih naloga, već djelima koja se vide na svakom koraku – bez potrebe da ih iko „lajkuje“ po službenoj dužnosti.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
