Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da srpsku vojsku očekuje novo pojačanje sa borbenim avionima, koje će se realizovati nezavisno od nabavljana francuskih rafala.

Time Srbija dodatno snaži svoju borbenu gotovost i vatrenu moć. Prisutni na jučerašnjoj vježbi na Pasuljanskim livadama su, prema riječima predsjednika Vučića, mogli da vide kako se ciljevi uništavaju raketama sa preko 20 kilometara rastojanja, a da se pritom avioni ne vide.

Dok Srbija jača svoje odbrambene kapacitete, ovakav razvoj događaja očekivano je izazvao niz reakcija u regionalnim krugovima koji kontinuirano zastupaju antisrpske stavove.

U tom kontekstu, ne čude najnoviji istupi Ranka Krivokapića, bivšeg ministra vanjskih poslova Crne Gore i trenutnog savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova, koji je u podkastu „Dija(sporni) razgovori“ iznio niz teških optužbi na račun zvaničnog Beograda.

Krivokapić je, uprkos funkciji koju obavlja u Ministarstvu vanjskih poslova Vlade Milojka Spajića – gdje bi primarni zadatak morao biti unapređenje dobrosusjedskih odnosa – iznio tvrdnje da se „Srbija, koja je trebala da bude pokretač čitavog razvoja Balkana, pretvorila u glavnu prijetnju svim svojim susjedima i komšijama“.

U svom izlaganju otišao je korak dalje, uporedivši Srbiju sa „bolesnikom na Dunavu“, po analogiji sa nekadašnjim nazivom za Otomansku imperiju.

Ovakvi stavovi Ranka Krivokapića nisu iznenađenje za poznavaoce političkih prilika u regionu. On je decenijama prepoznat kao jedan od glavnih aktera antisrpske politike u Crnoj Gori, od uloge u referendumskom procesu 2006. godine, preko višegodišnje saradnje sa DPS-om, do otvorenog atakovanjna na državne organe Srbije.

Simptomatično je da se Krivokapić u Ministarstvo vanjskih poslova vratio dolaskom ministra Ervina Ibrahimovića, gdje važi za ključnu figuru čiji uticaj oblikuje zvaničnu retoriku tog resora.

Međutim, ovakvi i slični nastupi antisrspkih političara najbolji su pokazatelj napretka Srbije, jer za njih ova zemlja nije nikada dovoljno mala i slaba da bi bila prihvatljiva i po njihovom ukusu.

Svaki dalji korak u jačanju Srbije značiće komešanje i podršku strukturama koje žele da zaustave njen rast i napredak, koji je značajno brži u odnosu na sve zemlje regiona, a moglo bi se reći u brojnim oblastima i od zemalja EU, u odnosu na koje se ozbiljnom brzinom smanjuje razlika i zaostajanje.

Tagovi