Jaguar je bio sredstvo roda EiPED ( Elektronsko izviđanje i protivelektronska dejstva) a ne Vojne službe bezbednosti niti Vojne obaveštajne službe kako se misli. Mada, EiPED je funkcionalno vezan za Vojnu obavještajnu službu, odnosno tadašnjoj Obavještajnoj upravi VSCG i rezultate rada njima dostavlja. U kasarni Masline se nalazio centar EiPED. Tu se nalazio Jaguar. Njen glavni zadatak bio je presretanje komunikacija, elektronsko osmatranje i zaštita vazdušnog i kopnenog prostora.
Ovo je u intervjuu za Borbu najveo lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. Borba je prije nekoliko dana podsjetila na slučaj nestanka ovog špijunskog uređaja za koji se nikada nije utvrdilo gdje se nalazi.
Prema dostupnim informacijama, sistem je sposoban da prati do 5.000 telefonskih razgovora u minuti sa udaljenosti do 100 kilometara. Može da prati žičnu i bežičnu komunikaciju, dekodira zaštićene telefone i locira korisnika u prečniku od pet metara. Njegova najveća prednost je dimenzija – veličine je putne torbe, radi na baterije i lako se može premještati, što ga čini izuzetno pogodnim za terenski rad iz automobila.
Ministarstvo odbrane Crne Gore je u više navrata negiralo prisustvo ovog sistema u inventaru Vojske Crne Gore nakon sticanja nezavisnosti, ističući da su obavještajni centri u vrijeme državne zajednice bili potčinjeni organima u Beogradu, međutim, u javnosti i političkim krugovima godinama su se nizale teorije o tome gdje se uređaj nalazi. Neke od najčešćih su da je sistem otuđen od strane pojedinaca iz tadašnjih struktura vlasti, da ga koriste kriminalne grupe za praćenje konkurencije, ili da se koristi za nelegalno prisluškivanje političkih neistomišljenika, novinara i nevladinog sektora.
Medojević stoga za Borbu navodi da postojanje, uporeba, karakteristike i lokacija ovog sredstva predstavlja vojnu tajnu te da je to važilo onda, a važi i sada.
„A pošto u Crnoj Gori nema tajni, onda je sve jasno. Nakon referenduma je ostao u Crnoj Gori. Tako je bilo regulisano – vojna imovina i sredstva da ostanu u onoj republici gdje su se zatekli. Pošto Crna Gora u momentu osamostaljivanja nije imala Ministarstv odbrane već samo Komandu korpusa centar EiPED je bio van ingerencija Komande. Milo Đukanović je istog dana imenovao Milana Roćena da upravlja sistemom odbrane Crne Gore koji sa sobom dovodi ekipu iz ANB-a na čelu sa Božom Lakićem (bio loš, povezan sa italijanskom mafijom, preminuo) koji preuzimaju to sve. Oni su odmah ujutru došli da zaplijene dokumentaciju iz centra VBA ali tamo nisu našli ništa“, naveo je Medojević za Borbu.
Navodi da je to odneseno prije referenduma.
„Taj uređaj Jaguar je ostavljen njima. Oni su ga koristili. Roćen to odlično zna. Više puta sam kao član Odbora za bezbjednost insistirao od ANB-a i Ministarstva odbrane podatke o trenutnoj lokaciji uređaja i samo sam dobio informaciju da više nije u popisu sredstava Vojske što znači da ga je neko ko je upravljao Vojskom Crne Gore otuđio i stavio na raspolaganje DPS kartelu“, naveo je on.
Medojević za Borbu otkriva da je u centru EiPED radio sagašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Miodrag Vuksanović te da možda on zna više o ovoj slučaju.
„Neposredno, jedan od starješina koji je radio na njemu je izvjesni Božović kojeg je Roćen zadržao u Vojsci CG. Sistem Jaguar je nekada bilo moćno sredstvo a sada je to zastarjelo. Ima mnogo modernijih u upotrebi. Međutim, on može biti i dalje operativno upotrebljiv i tehnički sposoban za rad. Pogodan je zato što je mobilan i radi pasivno, što otežava njegovo lociranje i detekciju. Radio je tako što je simulirao baznu stanicu sa jačim signalom i telefoni u okolini su se kačili na njega i na taj način ih kontrolisao. Britanske proizvodnje, korišten je u Petom vojnoobaveštajnom centru bivše Vojske SCG u Podgorici , a sistem je u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom devedesetih, tokom raspada JNA. Postoje različite generacije — treću i četvrtu generaciju Jaguara koristila je britanska specijalna formacija SAS Kapacitet: prati do 5.000 telefonskih razgovora u minuti, na daljinu do 100 kilometara. Pokriva i žičnu i bežičnu komunikaciju, uključujući radio sisteme i toki-voki kanale. Lokacija mete: osoba koja se prati locira se u prečniku od pet metara Prenosivost: veličine je putne torbe, radi na baterije i lako se montira na terenu Dekodiranje: sistem se “zakači” na kodiranu komunikaciju i radi satima dok ne razbije kod, nakon čega je telefon trajno dostupan za praćenje“, naveo je on za Borbu.
Medojević je lično mišljenja da su britanske službe to sredstvo već stavile pod kontrolu.
