Kakva je muka zbog čišćenja biračkog spiska?

Pitanje uređenja biračkog spiska u Crnoj Gori konačno je ogolilo ključni problem našeg izbornog sistema: višedecenijsku anomaliju u kojoj sudbinu građana koji ovdje žive, rade i plaćaju porez, na izborima kroje oni koji su Crnu Goru napustili prije više godina ili decenija. Najava izmjena Zakona o registrima prebivališta i boravišta donosi nadu da će se konačno uvesti red, ali i otvara žestok otpor onih struktura kojima trenutni haos politički odgovara.

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović s punim pravom intenzivno agituju da se ovaj zakon što prije nađe pred poslanicima.

Cilj je jednostavan, pravedan i ustavno utemeljen: upodobiti birački spisak sa članom 45 Ustava Crne Gore i zakonskim poretkom države, te jednom za svagda prekinuti praksu izbornog inženjeringa.

Brojke ne lažu: 48.000 fantomskih glasača

Koliko je situacija alarmantna najbolje pokazuju egzaktni podaci. Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić iznio je frapantnu činjenicu da u biračkom ispisku imamo čak 48.000 osoba više nego što ima državljana Crne Gore sa stvarnim prebivalištem, prema podacima sa poslednjeg popisa.

Ova ogromna razlika jasno ukazuje na to da desetine hiljada ljudi formalno drže prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori samo kao „ulaznicu“ za glasanje, dok im se stvarni životi, poslovi i adrese nalaze hiljadama kilometara daleko. Zato je Bečićeva poruka jasna – mora se prestati sa manipulacijama i širenjem neistina.

Državljanstvo niko ne dira, ali prebivalište i pravo glasa moraju biti vezani za stvarnu adresu. Ko nema prebivalište u Crnoj Gori, nema ni legitimitet da odlučuje o njenoj budućnosti.

Terenske provjere kao jedini put do pravde

Novi nacrt zakona predviđa rigorozne provjere podataka na terenu, gdje će policija utvrđivati ko zaista živi na prijavljenim adresama. Upravo ovaj mehanizam izaziva najveći strah kod onih koji brane postojeći, nerealni spisak.

Predstavnici dijaspore, poput advokatice Izete Purišić, i pojedine partije manje-više otvoreno traže da se zadrži status quo, koristeći argumente o „emotivnim i ekonomskim vezama“ i slanju novca porodicama. Međutim, finansijska pomoć i patriotizam su jedno, a demokratsko pravo da se nameće vlast ljudima koji svakodnevno trpe posledice loših ili dobrih odluka u Crnoj Gori je nešto sasvim drugo.

Demokratija ne može biti „putujuća“ – ne može se dolaziti jednom u nekoliko godina na dan izbora, glasati, a potom se vratiti u uređene sisteme zapadne Evrope ili Amerike, ostavljajući domaće stanovništvo da živi sa posljedicama tog glasanja.

Lažna briga o državljanstvu i pravima

Protivnici uređenja spiska, među kojima je i poslanik Bošnjačke stranke Adel Omeragić, pokušavaju da politizuju opravdanu akciju MUP-a tvrdeći da će se time prekršiti prava građana i narušiti veza sa domovinom. Ipak, i sami moraju da priznaju ključnu istinu koja razbija njihovu propagandu: ovim zakonom se ne gubi državljanstvo.

Uređenje biračkog spiska nije usmjereno protiv dijaspore kao naroda, već protiv anomalije koja obesmišljava izborni proces. Pravedan birački spisak je temelj snažne i suverene države. Zato donošenje ovog zakona predstavlja borbu za elementarnu pravdu – da o Crnoj Gori odlučuju isključivo oni koji u njoj žive.