BRITANSKI „TELEGRAF“ SRUŠIO BLOKADERSKI MIT: Afera „zvučni top“ bez ikakvih dokaza, mjesecima lažno presuđivali Vučiću! Težak udarac za promotere NEISTINE

Da priča o navodnoj upotrebi zvučnog topa 15. marta, koja je potekla iz blokaderskog tabora, zapravo nema konačnu potvrdu, pokazuje i najnovija analiza britanskog „Telegrafa“, koja upozorava da dosadašnje istrage nisu dokazale ove optužbe i da je priča postala dio šire političke i medijske polarizacije.

Kako su istakli, iako se priča o zvučnom topu idealno uklapala u blokaderski narativ, u stvarnosti do danas nijedan sud, nijedan organ niti bilo koja istraga nije utvrdila i potvrdila da je zvučno oružje zaista upotrijebljeno.

„Čak je i Evropski sud za ljudska prava izričito naglasio da ne zauzima stav o tome da li je takvo oružje zaista korišćeno 15. marta“, piše Telegraf.

„Srpsko tužilaštvo pokrenulo je istragu na osnovu dokumenata zaplijenjenih na Univerzitetu u Beogradu tokom istrage drugog slučaja. Ti dokumenti, kako se navodi, pokazuju da su dva mjeseca prije protesta 15. marta vođene diskusije o zvučnom topu. Prema navodima tužilaštva, učesnici su čak razgovarali o političkom uticaju koji bi takav incident imao na međunarodnom planu, uključujući procjenu da bi izazvao masovnu reakciju iz Brisela“, navodi dalje Telegraf.

„Drugim riječima, privid prekomjerne upotrebe sile, koji bi izazvao međunarodnu osudu, više bi koristio nego štetio ciljevima demonstranata. Prema tužilaštvu, namjera učesnika bila je da simuliraju upotrebu zvučnog topa od strane državnih organa kako bi izazvali paniku u javnosti i strah među građanima, što bi na kraju proizvelo dovoljan pritisak iz inostranstva i haos u zemlji da dovede do pada demokratski izabrane vlasti“, ističu.

Predstavnici studenata, koji izgleda ne osporavaju autentičnost tih dokumenata, tvrde da se oni odnose na raniji protest. Moguće je da su potpuno u pravu. A moguće je i da se na kraju pokaže da ti dokumenti ne dokazuju ništa.

Ali upravo je to suština.

Postojanje različitih mogućih objašnjenja trebalo bi da podstakne oprez, a ne sigurnost u zaključke. Umjesto toga, veliki dio komentara o Srbiji pokazao je suprotnu tendenciju – optužbe su predstavljane kao činjenice.

To nije samo srpski problem. On odražava širu zapadnu sklonost da se svjetska politika dijeli na heroje i negativce. Podrazumijeva se da su demonstranti na strani vrline, pa se svaka optužba protiv vlasti smatra vjerodostojnom. Vučić se prikazuje kao autoritarni lider, pa se svako njegovo negiranje unaprijed odbacuje kao propaganda. U takvom pristupu ne ostaje gotovo nimalo prostora za složenost.

Britanski portal dotakao se i navodne „afere Safari“.

„Posljednjih mjeseci neki Vučićevi protivnici pokušavali su da ga povežu sa senzacionalističkim optužbama poznatim kao Sarajevo safari, prema kojima su bogati stranci navodno plaćali da pucaju na civile tokom opsade Sarajeva. Te tvrdnje osporili su bivši britanski vojnici koji su služili u Sarajevu, od kojih su neki ‘snajperski turizam’ nazvali urbanom legendom i doveli u pitanje njegovu logističku izvodljivost. Ipak, te optužbe dospjele su na naslovne strane širom Evrope i ponavljane su sa zapanjujućom sigurnošću. Prošle sedmice italijanski tužioci koji istražuju taj slučaj priznali su da su dokazi kojima za sada raspolažu uglavnom posredni i nedovoljni za pokretanje sudskog postupka. Taj slučaj podsjeća da intenzitet optužbe ne govori ništa o njenoj istinitosti“, piše Telegraf.

Kako dalje kažu, Srbija se nalazi u izuzetno složenoj geopolitičkoj poziciji, balansirajući odnose sa Evropskom unijom, Rusijom, Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama, dok istovremeno nastoji da očuva regionalnu stabilnost i ekonomski rast. Pod Vučićevim vođstvom zemlja je privukla značajne strane investicije, modernizovala infrastrukturu i ostvarila jedan od najboljih rezultata privrednog rasta na Balkanu. Milioni građana Srbije nastavljaju da podržavaju Vučića ne zato što su žrtve lažne svijesti, već zato što vjeruju da on nudi stabilnost u sve nestabilnijem svijetu.

„To zaslužuje priznanje, čak i od njegovih kritičara.“

Ako su prvobitne optužbe o upotrebi zvučnog oružja zasluživale sve naslovne strane, onda su isto tako zasluživale istragu, a ne trenutnu osudu. A ako novi dokazi otvaraju ozbiljna pitanja o dotadašnjem narativu, i oni zaslužuju jednako istaknuto mjesto u javnosti.

Vjerodostojnost ne zavisi od toga da li ste uvijek u pravu, već od spremnosti da promijenite zaključke kada činjenice postanu složenije.

Kako su istakli, „svi oni koji su požurili sa presudom trebalo bi, ukoliko se pokaže da su pogriješili, da imaju dovoljno skromnosti da to i priznaju“.

(KURIR.RS)