Evo teksta prerađenog na ijekavski izgovor:
BEDEM EVROPE BRANI SE U AFRICI: Retki soj ebole bukti u ratnoj zoni, prijeti li svijetu biološka tempirana bomba?
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) zvanično je proglasila vanrednu situaciju od međunarodnog značaja zbog epidemije ebole u Demokratskoj Republici Kongo i susjednoj Ugandi. Ovaj talas zaraze, koji je buknuo sredinom maja ove godine, izaziva ozbiljnu zabrinutost među svjetskim zdravstvenim stručnjacima iz jednog zastrašujućeg razloga: uzročnik je retki Bundibuđo soj virusa (BDBV). Za ovu specifičnu vrstu ebole, za razliku od poznatijeg Zair soja, trenutno ne postoji odobrena vakcina niti ciljana antivirusna terapija. Dok broj oboljelih raste zastrašujućom brzinom u ratom opustošenim provincijama na istoku Konga, ključno pitanje koje lebdi nad planetom jeste: da li je riječ o još jednoj lokalnoj krizi ili se fitilj nove globalne katastrofe već upalio?
Brojke koje lede krv u žilama
Prema zvaničnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije i Afričkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Africa CDC), situacija na terenu polako izmiče kontroli. Do sredine juna, registrovano je više od 800 potvrđenih slučajeva zaraze i blizu 200 smrtnih ishoda, sa stopom smrtnosti koja u pojedinim žarištima prelazi 50 procenata. Epicentar zaraze je sjeveroistočna kongoanska provincija Ituri, a virus je već probio granice i stigao do predgrađa glavnog grada Ugande, Kampale.
Ono što situaciju čini alarmantnom jeste kontekst u kojem se epidemija širi. Istočni dio DR Konga godinama je poprište brutalnih sukoba lokalnih milicija, što je dovelo do masovnog egzodusa i milionskog talasa izbjeglica. Uslovi u improvizovanim kampovima su katastrofalni, a zdravstveni radnici bukvalno rizikuju živote – ne samo zbog nevidljivog neprijatelja u krvi, već i zbog oružanih napada pobunjenika i duboko ukorijenjenog nepovjerenja lokalnog stanovništva, koje nerijetko napada medicinske timove tokom sprovođenja sahrana po strogim epidemiološkim protokolima. Direktor Afričkog CDC-a, dr Žan Kaseja, uputio je dramatično upozorenje svjetskim liderima navodeći da, ukoliko se ovo odmah ne zaustavi, prijeti scenario koji je gori od onog u Zapadnoj Africi 2014. godine, kada je virus odnio više od 11.000 života.
Lokalni problem ili globalni fitilj?
Da li Srbija i ostatak Evrope treba da strepe od scenarija koji smo već gledali sa nekim drugim virusima? Odgovor na ovo pitanje ima dva potpuno različita lica.
Sa jedne strane, Evropski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) umiruje javnost procjenom da je rizik za stanovništvo na Starom kontinentu trenutno na veoma niskom nivou. Za razliku od respiratornih infekcija, kao što je virus korona, ebola se ne širi vazduhom. Spas leži u činjenici da je za zarazu potreban direktan kontakt sa tjelesnim tečnostima oboljele osobe, uključujući krv, urin ili povraćeni sadržaj. Dodatno, pacijenti postaju infektivni tek kada razviju jasne simptome – poput visoke temperature, krvarenja ili otkazivanja organa – što epidemiolozima značajno olakšava njihovu identifikaciju i hitno stavljanje u karantin već na aerodromima i graničnim prelazima.
Međutim, druga strana medalje otkriva sistemske pukotine kroz koje patogen ipak može da prođe. Pokrajina Ituri je poznata kao veliki rudarski i trgovački centar sa izuzetno pokretnim stanovništvom i hiljadama divljih kopača zlata. Stručnjaci upozoravaju da zbog dugog perioda inkubacije, koji traje do tri nedjelje, inficirana osoba može ući u avion i pojaviti se na bilo kojem svjetskom meridijanu prije nego što uopšte osjeti prvu groznicu. Sjedinjene Američke Države su već podigle stepen pripravnosti i počele sa preusmjeravanjem i pojačanim sanitarnim nadzorom putnika iz ovog dijela Afrike na nekoliko glavnih aerodromskih čvorišta, što jasno pokazuje da zapadni zdravstveni sistemi ništa ne prepuštaju slučaju.
Dodatno ulje na vatru doliva podatak da urušene zdravstvene službe u DR Kongu trenutno uspijevaju da uđu u trag svega 12 odsto kontakata zaraženih. To praktično znači da se stvarne razmjere i geografske konture ove epidemije uopšte ne znaju. U današnjem umreženom svijetu, gdje su moderne avio-linije brže od samog razvoja kliničke slike, nijedan kontinent ne može biti potpuno bezbjedan sve dok se ovaj biološki požar ne ugasi na samom izvoru.
Trenutna epidemija ebole u Africi jasna je i ozbiljna opomena da je javno zdravlje na našoj planeti nedjeljivo. Iako je vjerovatnoća masovnog širenja po Evropi i razvijenim zemljama i dalje mala, prije svega zahvaljujući strogim sanitarnim protokolima, ovaj retki Bundibuđo soj predstavlja pravu biološku tempiranu bombu. U trenutku kada nemamo vakcinu, jedino oružje koje čovječanstvo ima u svom arsenalu jeste momentalna izolacija, hitno praćenje kontakata i intenzivna simptomatska terapija za oboljele.
Afrički lideri i Svjetska zdravstvena organizacija uputili su dramatičan apel za finansijsku i medicinsku pomoć vrijednu više od 500 miliona dolara, od kojih je na teren do sada stigao tek manji dio. Ukoliko međunarodna zajednica ponovo zakaže na ispitu solidarnosti i dozvoli da ratni haos i siromaštvo u Kongu potpuno otvore vrata ovom smrtonosnom virusu, cijena koju će svijet platiti u budućnosti neće se mjeriti samo milijardama dolara, već, prije svega, izgubljenim ljudskim životima. Zdravstveni bedem Evrope danas se ne brani na Starom kontinentu, već upravo tamo – u prašumama i izolovanim mjestima DR Konga i Ugande.
