Karcinom endometrijuma jedan je od najčešćih ginekoloških maligniteta, a stručnjaci upozoravaju da se u narednim decenijama očekuje značajan porast broja oboljelih i umrlih od ove bolesti.
Inovativne terapije donose novu nadu za žene sa uznapredovalim karcinomom endometrijuma
Poseban izazov predstavljaju pacijentkinje kod kojih se karcinom otkrije u uznapredovalom ili metastatskom stadijumu, jer je njihova prognoza značajno lošija u odnosu na žene kod kojih je bolest dijagnostikovana na vrijeme.
Ipak, razvoj molekularne dijagnostike i dostupnost inovativnih terapijskih opcija otvaraju mogućnost za bolje ishode liječenja i duže preživljavanje.
Ginekološki maligniteti svake godine pogađaju više od 4.000 žena u Srbiji, a karcinom endometrijuma zauzima značajno mjesto među njima. Riječ je o bolesti koja se najčešće javlja kod žena u postmenopauzi, često udružena sa komorbiditetima poput gojaznosti, dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja, što dodatno komplikuje liječenje.
Iako se karcinom endometrijuma u velikom broju slučajeva može otkriti u ranom stadijumu zahvaljujući karakterističnim simptomima, poput neuobičajenog vaginalnog krvarenja, krvarenja nakon menopauze, produžene ili obilne menstruacije, kao i bolova u donjem dijelu stomaka, određeni broj pacijentkinja dijagnozu dobija tek kada se bolest proširi van materice.
Nova nada za pacijente: Eksperimentalni lijek produžava život oboljelih od raka pluća
Ovo je najčešći karcinom kod muškaraca, a zbog jednog je posebno opasan: Pregled spašava
Tada mogućnosti liječenja postaju ograničenije, a prognoza značajno nepovoljnija. Podaci pokazuju da kod metastatske bolesti svega oko 20 odsto pacijentkinja doživi pet godina od postavljanja dijagnoze.
„Osnov porasta karcinoma endometrijuma leži u činjenici da se ovo oboljenje najčešće dijagnostikuje u starijoj životnoj dobi, odnosno u postmenopauzalnom periodu. Kako se životni vijek produžava, raste i broj žena koje ulaze u period života u kojem je rizik za razvoj bolesti veći, iako ne treba zanemariti ni mlađe žene kod kojih postoje određeni faktori rizika“, objašnjava prof. dr Aljoša Mandić iz Instituta za onkologiju Vojvodine.
„U Srbiji je takođe prisutan trend porasta broja oboljelih, pa je broj novodijagnostikovanih slučajeva porastao sa 931 u 2023. godini na 1.042 u 2024. godini. Važno je naglasiti da je postmenopauzalno krvarenje najznačajniji simptom bolesti, zbog čega se karcinom endometrijuma često otkriva u ranom stadijumu, kada petogodišnje preživljavanje iznosi oko 90 odsto. Problem predstavljaju uznapredovali i metastatski karcinomi, kod kojih petogodišnje preživljavanje pada na oko 17 odsto. Upravo zato značaj imaju nova saznanja o molekularnim karakteristikama tumora i primjena savremenih terapijskih pristupa, uključujući kombinaciju hemoterapije i imunoterapije, koja je donijela značajan napredak u liječenju pacijentkinja sa uznapredovalom bolešću“, dodaje prof. dr Mandić.
Posljednjih godina sve veći značaj dobija molekularna karakterizacija tumora, koja omogućava bolje razumijevanje biologije bolesti i izbor terapije prilagođene karakteristikama svakog pojedinačnog tumora. Zato molekularno testiranje postaje važan dio savremenog pristupa liječenju karcinoma endometrijuma.
Dostupnost inovativnih terapijskih opcija, uključujući imunoterapiju i druge ciljane pristupe, donosi novu perspektivu za žene sa uznapredovalim karcinomom endometrijuma.
Ove terapije imaju potencijal da produže preživljavanje i poboljšaju kvalitet života pacijentkinja, predstavljajući značajan korak naprijed u liječenju bolesti koja je do skoro imala veoma ograničene terapijske mogućnosti.
Od ove bolesti u Srbiji svake godine umre 5.000 ljudi: Jedna stvar može biti presudna
Zaboravljeni rak sve više pogađa mlade: Simptomi su nejasni i često se ignorišu
„Najveći izazov u liječenju karcinoma endometrijuma i dalje predstavljaju pacijentkinje kod kojih se bolest dijagnostikuje u stadijumu III i IV, odnosno kada se tumor proširio van materice. U tim situacijama više ne govorimo samo o lokalnoj bolesti, već o sistemskom oboljenju sa značajno većim rizikom od recidiva i lošijom prognozom. Ipak, važno je naglasiti da nije svaka uznapredovala bolest ista. Prognoza zavisi od obima proširenosti tumora, zahvaćenosti limfnih čvorova, prisustva udaljenih metastaza, ali i od bioloških karakteristika samog tumora.
Posljednjih godina došlo je do značajne promjene u načinu na koji posmatramo i liječimo karcinom endometrijuma.
„Nekada su stadijum bolesti i histološki tip tumora bili ključni za donošenje terapijskih odluka, dok danas sve važniju ulogu imaju molekularne karakteristike tumora koje omogućavaju precizniju procjenu prognoze i izbor najefikasnijeg liječenja za svaku pacijentkinju. Posebno značajan napredak ostvaren je u oblasti imunoterapije“, objašnjava dr Marijana Milović Kovačević iz Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.
„Kod pacijentkinja čiji tumori imaju poremećaj sistema za popravku DNK (dMMR) ili visoku mikrosatelitnu nestabilnost (MSI-H), rezultati liječenja su značajno unaprijeđeni. Velike međunarodne studije pokazale su da dodavanje imunoterapije standardnoj hemoterapiji može značajno produžiti period bez progresije bolesti, a kod određenog broja pacijentkinja omogućiti dugotrajnu kontrolu bolesti koja do prije nekoliko godina nije bila moguća. Zbog toga je molekularna dijagnostika danas neizostavan dio savremene kliničke prakse. Era personalizovane medicine u karcinomu endometrijuma već je počela i sve više se udaljavamo od pristupa „jedna terapija za sve“, sa ciljem da svaka pacijentkinja dobije liječenje prilagođeno biologiji svog tumora i najveću moguću šansu za uspješan ishod“, navodi dr Milović Kovačević.
Marina Nedeljković (53) je borbu sa karcinomom endometrijuma započela 2023. godine. Nije ni znala kako je sve krenulo, samo je osjećala nelagodu u stomaku, nadutost i opstipaciju.
„Odlučila sam da odem kod doktora u nadi da će mi reći da je to nešto prolazno, da sam se prehladila. Međutim, surova realnost pokazala je najprije dijagnozu raka debelog crijeva i još nisam završila liječenje te bolesti kada je stigla nova dijagnoza — rak materice. Operisana sam i dobila četiri ciklusa hemoterapije. Za svo to vrijeme imala sam izuzetnu podršku supruga i ćerke. Bili su moja nepresušna snaga ljubavi, topline, i pokazali koliko mogu i moram zbog sebe, zbog njih. Nažalost, ovo isto iskustvo imala je i moja majka. Zato je bitno da se o bolesti govori kako zbog porodične anamneze, tako i zbog širenja svijesti o bolesti kod drugih žena“, kaže Marina Nedeljković.
(B92)
