Postao Grend slem šampion, a od rođenja se bori sa dijabetesom: Sve o bolesti Saše Zvereva FOTO
Saša Zverev je osvojio titulu na Rolan Garosu pobjedom u finalu protiv Flavija Kobolija. Ovaj trijumf ima istorijsku težinu jer teniser od malena boluje od dijabetesa tip 1, što ovaj uspjeh čini posebnim.
Postao Grend slem šampion, a od rođenja se bori sa dijabetesom: Sve o bolesti Saše Zvereva FOTO
Još kao trogodišnjem dječaku dijagnostikovan mu je dijabetes tipa 1, bolest zbog koje njegovo tijelo ne proizvodi insulin i sa kojom mora da živi svakog dana.
Dok većina tenisera tokom meča razmišlja samo o taktici i protivniku, Zverev mora da vodi računa i o nivou šećera u krvi, insulinu, energiji i reakciji svog tijela.
Tokom dugih mečeva često mjeri šećer, unosi ugljene hidrate ili sebi daje insulin kako bi mogao da nastavi da igra na najvišem nivou. Godinama je svoju bolest krio od javnosti jer nije želio sažaljenje niti da mu dijabetes bude izgovor za poraze. Htio je da ga ljudi cijene isključivo po onome što pokazuje na terenu.
Nakon što je javno objelodanio svoju dijagnozu, teniser je pokrenuo Alexander Zverev Foundation, čija je misija pružanje neophodne pomoći i lijekova djeci koja se suočavaju sa istom autoimunom bolešću.
Dijabetes tip 1 se najčešće javlja kod mlađih osoba (ispod 30. godine života), sa pikom u vrijeme puberteta. Autoimunim procesom koji je u osnovi oboljenja, beta ćelije pankreasa su praktično uništene, insulina u cirkulaciji praktično nema, glukagon je povišen. Beta ćelije ne reaguju na stimuluse i u takvim uslovima bez insulina jetra, mišići i masno tkivo ne samo da ne mogu da apsorbuju glukozu (ćelije „gladuju“), već je i oslobađaju, piše stetoskop.info.
Koliko često se javlja dijabetes tip 1?
Oko 9 odsto dijabetičara u Sjevernoj Americi i 20 odsto u Skandinaviji ima dijabetes tip 1. Najčešće se javlja kod mladih, ali može da se javi i kod starijih nego gojaznih osoba. Incidenca dijabetesa tip 1, kao procenat pojave u određenoj populaciji u vremenskom periodu od godinu dana, pokazuje velike razlike u različitim geografskim područjima i etničkim grupama.
Najveća incidenca utvrđena je u Finskoj, a najmanja u Japanu. Postoje razlike i između skandinavskih zemalja, ali i između etničkih grupa. Tako je u Izraelu stopa incidence kod Jevreja i do pet puta veća nego kod Arapa. Velika je incidenca i na Malti i Sardiniji, ostrvima u Mediteranu.
Možda vas zanima
Đoković poslao poruku Zverevu: „Srećan sam što si uspio“
Zverev: „Već sam pijan – ako me nazovete najgorim igračem…“
Postoje različite pretpostavke za ove razlike u incidenci, ali pravih odgovora još uvijek nema. Što se tiče Malte i Sardinije pretpostavlja se da je posljedica genetske selekcije usljed malarije koja je bila čest uzrok smrtnosti na navedenim ostrvima. Incidenca dijabetesa tipa 1 povezana je sa učestalošću određenih antigena HLA sistema.
Bolest se javlja najčešće u osoba sa nalazom DR 3 i/ili DR 4 HLA antigena. Takođe je pokazano da je učestalost povezana sa nedostatkom aminokiseline asparagina na 57. poziciji beta lanca D HLA antigena. Ipak, samo 3 odsto osoba kod kojih postoji ovaj marker oboli od dijabetesa tipa 1, što upućuje i na uticaje faktora životne sredine koji se nadovezuju na genetsku predispoziciju.
Beleži se češća pojava dijabetesa tipa 1 u jesenjim i zimskim mjesecima, kada su i češće virusne infekcije.
Pri tome geografski položaj ne igra značajnu ulogu. Na nastanak dijabetesa utiču i fiziološki uticaji, odnosno lučenje određenih hormona. Najveća učestalost ovog tipa dijabetesa je od jedanaeste do trinaeste godine života, što se povezuje sa povećanim lučenjem hormona rasta i polnih hormona u tom periodu, a poznato je da ovi hormoni imaju dejstvo suprotno insulinu.
Uzrok nastanka
Radi se o kataboličkom poremećaju kod kojeg je cirkulišući insulin praktično odsutan, glukagon je povišen i beta ćelije pankreasa ne mogu da odgovore ni na jedan stimulus. U odsustvu insulina tri glavna ciljna tkiva (jetra, mišići i masno tkivo) ne mogu da apsorbuju hranljive sastojke već oslobađaju glukozu, aminokiseline i masne kiseline u cirkulaciju. Promjene u metabolizmu masti dovode do produkcije i akumulacije ketona.
Što se tiče genetike u tipu 1 dijabetesa, ona je manje izražena nego u tipu 2. Samo 30–40 odsto identičnih blizanaca razvija bolest, što ukazuje i na značaj faktora spoljašnje sredine.
Tip 1 dijabetes nastaje kao posljedica infektivnih ili toksičnih faktora spoljašnje sredine koji u genetski predisponiranim osobama aktiviraju imuni sistem koji uništava beta ćelije. Faktori uključuju viruse (zauške, rubeolu, koksaki virus B4) i druge toksične agense.
Simptomi šećerne bolesti
Povećana diureza je jedan od prvih simptoma i posljedica osmotske diureze. Noćno mokrenje javlja se obično kod djece sa novootkrivenim dijabetesom.
Žeđ je posljedica hiperosmotskog stanja, kao i zamagljenje vida.
Gubitak težine uprkos normalnom ili povećanom apetitu u početku je najprije uslovljen gubitkom vode, glikogena i triglicerida, a kasnije i mišićne mase.
Parestezije mogu biti prisutne kod subakutnog početka bolesti.
Kod naglog početka dijabetesa tip 1 simptomi se brzo razvijaju, a ketoacidoza može dovesti do poremećaja svijesti, Kussmaulovog disanja i cirkulatornog kolapsa.
Prevencija
Primarna prevencija dijabetesa tip 1 može se realizovati preko visokorizičnog ili populaciono baziranog pristupa. Cilj je smanjenje faktora rizika i rana identifikacija predispozicije.
Dugotrajno dojenje smanjuje, a ishrana kravljim mlijekom povećava rizik za nastanak dijabetesa tip 1, pokazale su studije u Finskoj.
Perspektiva prevencije najvjerovatnije leži u razvoju vakcine koja bi spriječila neželjene imune reakcije.
(B92)
