Piše: Boško Vukićević
Iako sam nedovoljno upućen u problematiku eventualne promjene vlasničke i uredničke strukture medijskog koncerna „Vijesti“, zabavilo me je jučerašnje srceparajuće, do bola patetično, saopštenje Ž. Ivanovića i aktuelnog uredništva.
Kao što neki od prijatelja rekoše – suza suzu stiže. Ili – i kamen bi proplakao.
U tom odveć opširnom saopštenju uredništvo medijskog koncerna, sasvim ozbiljno i odlučno, ubjeđuje javnost kako je njihovih 49% veće od nečijih 51%. To 49% je, po njihovom shvatanju, „patriotskije“ i „državotvornije“ – ali prije svega veće – od nečijih 51%.
Eto, do sada smo mislili da je matematika ne samo prirodna, već i univerzalna nauka, pomoću koje bismo se sporazumjeli i sa vanzemaljskom inteligencijom. Ali, sve su prilike – ne i sa inteligencijom „Vijesti“. One imaju neka posebna razumijevanja stvari i pojava u životu i svijetu.
Za njih matematika ne važi ako im nije u interesu. Kako takođe zapaziše moji prijatelji – za njih je i 34% veće od 43%.. Nikada nijesu – u svojstvu profesionalnog i nezavisnog medija, kakvim se samoproklamuju – javnost i institucije obavijestile o dugogodišnjem kršenju osnovnih ljudskih prava u jednoj državi. Tj. – da ubjedljivo većinski jezik nije i službeni, što ne postoji ni u jednoj zemlji na svijetu, osim u našoj (još sasvim kratko i u našoj – daće Bog i demokratija).
Osim ovog smjehotresnog vojevanja sa matematikom i statistikom, „Vijesti“ od samog osnivanja polemišu i sa demokratijom i njenim temeljnim postulatima. Sjetićemo se njihove krilatice, kojom su se po ko zna koji put ponudile kao pojas za spasavanje DPS-a: „Prvo država, pa demokratija“. Umjesto da bude obrnuto: da se uz učvršćivanje demokratije napravi jedna slobodna i prosperitetna država s jakim institucijama. Koliko nas je samo decenija strahovlade i diktature koštalo sprovođenje njihove gore pomenute krilatice…
Slično, „Vijesti“ su svakodnevno izvještavale o primjerima navodnih tuđih šovinizama, bestidno prećutkujući sopstveni. Sjetićemo se njihove naslovnice: „Bez sobe i kupatila ne ljetuju više ni Srbijanci“, ili istraživanja u kojem su „otkrile“ kako je „pravoslavno stanovništvo s nižim stepenom obrazovanja“.
Iako su se oduvijek samoproglašavale „nezavisnim“ medijom, uvijek su bile pod šapom interesa krupnog kapitala i politike.
Njihova politička misija, u interesu koje su zloupotrebljavale novinarstvo, je od osnivanja bila antisrpska i antipravoslavna. I pored toga, kada su „nanjušili“ pobjedu litijskog pokreta nad Milom Đukanovićem i DPS-om, lukavo su se „uvukli“ u redove Crkve i avgustovske većine, perfidno je iskorišćavajući za svoje političke i poslovne interese. Do skora.
Dok je tokom zločinačke diktature Pokret Sloboda Narodu pravio mnogobrojne proteste, „Vijesti“ su uvijek gledale da umanje njihov značaj i brojnost. Tako nas je, u izveštajima tog medija, umjesto stvarnih par stotina na nekom skupu, bilo „par desetina“. Na nekom drugom, u izjveštajima „Vijesti“ naši aktivisti nijesu režimskim glavešinama uzvikivali „šišnjari, šišnjari…“, već – „Šiptari, šiptari!“.
I u današnjim vremenima, negativna kampanja ovog medija usmjerena protiv ministarstva u kojem sam trenutno zaposlen – nešto je besprizorno i u suštini huškačko. U takvoj kampanji nema ni obrisa slobodnog i nezavisnog novinarstva.
Naravno, sve ovo što iznosim o „Vijestima“ ne odnosi se na mnoge novinare i zaposlene u tom mediju, od kojih neki profesionalno obavljaju svoj posao. Već prije svega na glavešine koncerna.
Dakle, uređivačke politike raznih medija se mogu mijenjati. To su „pravila igre“ i tako je svuda u svijetu. Ako se promijene u „Vijestima“ – neće biti nikakve štete. Naprotiv.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Nemojte se mnogo rdovati promjenom vlasništva ovih nekoliko medija. Nova rukovodstva su tu da medijski „obrade“ pučanstvo za ulazak (čak i bez prava glasa) u EU. Niko neće ni pomenuti da je EU u procesu stvaranja svoje vojske čiji ćemo mi biti član. Niko neće ni pomenuti da naša djeca mogu, preko noći, osvanuti na nekom ruskom, iranskom ili turskom frontu… Niko neće ni pomenuti za čije bi se to interese naši naslednici tukli i živote polagali. Da li će se na tim novim a starim medijima pomenuti gubitak od oko milijardu dolara zbog uvođenja sankcija Rusiji. Da li će se na tim medijima uporediti taj gubitak sa benefitima i dobijenim novcem od onih koje naše mlahdjano rukovodstvo bespogovorno, a rekao bih i bezmozgo, slijedi. Niko neće ni slova napisati o predstojećoj najezdi bliskoistočnih i podsaharskih izbjeglica neke druge i nama strane civillizacije. Da li će iko spomenuti bezbedonosni problem koji će oni donijeti u naššu državu. Izgleda da naši ljudi nijesu svjesni da naša djeca, za koju godinu, neće moći kao do sada bezbijedno izaći u grad i družiti se sa drugarima bez nekakve pratnje koja će im to obezbeđivati. Nijesmo svjesni da neđe kćeri neće moći izaći u grad bez da strahuju da će biti silovane. Mi smo izgubili (nijesmo ih nikada ni imali) sve medije i nemamo se čemu radovati. Čak smo i nedavno izgubili (prodali) jedan portal koji bi jednu ovakvu vijest objavio.