Zoran Braunović, bivši načelnik policije u Kolašinu poslao je otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću zbog, kako je kazao, diskriminacije za vrijeme rada i u ovom trenutku pri odlasku u penziju.
Njegovo pismo prenosimo integralno.
Poštovani ministre,
Obraćam Vam se kao bivši službenik Ministarstva unutrašnjih poslova, bivši načelnik i kandidat za direktora Uprave policije, koji je tokom dugogodišnjeg rada obavljao niz odgovornih funkcija. U pojedinim segmentima rada bio sam i zvanično nagrađivan kao najbolji u Crnoj Gori, dok za određene rezultate priznanja nijesu dodijeljena, iako su to objektivno zasluživala.
Imao sam ispunjene uslove i položen ispit za najviše policijsko zvanje – glavnog inspektora. Međutim, u Vašem mandatu, kao i uz saglasnost direktora, nijesam dobio to zvanje, niti mi je omogućen odgovarajući koeficijent zarade. Time mi je direktno umanjen lični dohodak, a posljedično i buduća penzija, u iznosu od približno 300 do 400 eura mjesečno.
Tokom Vašeg mandata dva puta je postavljan direktor Uprave policije. Smatram da, imajući u vidu moje iskustvo, rezultate i stručnost, nijesam bio ravnopravno tretiran u tim procesima. Posebno ukazujem na posljednji konkurs, gdje je, prije samog testiranja, data javna podrška drugom kandidatu, čime je narušen princip jednakih šansi i obesmišljen sam postupak. U takvim okolnostima bio sam primoran da odustanem.
Takođe ističem da sam, za razliku od drugih, i pored ispunjenih uslova, ostao uskraćen za unapređenje i odgovarajuća prava koja su drugima dodjeljivana. Smatram da je razlog tome moj raniji profesionalni odnos i djelovanje u borbi protiv nezakonitosti bivšeg režima, zbog čega sam čak sedam puta bio udaljavan sa posla.
Doprinos koji sam dao u tom periodu danas koriste mnogi, dok sam ja, po mom dubokom uvjerenju, marginalizovan kako ne bih predstavljao smetnju.
Nakon što ste potpisali saglasnost na moj zahtjev za penzionisanje, očekivao sam da će mi biti priznat puni radni staž u skladu sa zakonom. Međutim, ni to se nije desilo. Ostao sam uskraćen za priznavanje ukupno 14 godina beneficiranog radnog staža, u šta su uključene i više od 4 godine koje sam proveo na dužnosti načelnika odjeljenja bezbjednosti.
Ovakvo postupanje smatram očiglednim primjerom nejednakog tretmana u istim ili sličnim situacijama, kao i mnogima što je omogućeno, pa s pravom postavljam pitanje – po kojim to kriterijumima se odlučuje u ovakvim slučajevima?
Napominjem da sam Vam se obraćao već četiri puta, bez odgovora, a jedini razgovor koji smo imali trajao je manje od deset minuta, bez konkretnih rezultata.
Vašim odlukama značajno je umanjena moja penzija, i to u trenutku kada školujem dvoje djece na studijama, što dodatno otežava moju egzistencijalnu situaciju.
Postavljam Vam jasno pitanje: na osnovu čega i po kom kriterijumu je ovakvo postupanje opravdano?
Ovim putem Vas pozivam da u roku najkasnije od 15 dana od prijema ovog dopisa preduzmete konkretne korake ka ispravljanju navedene nepravde, posebno u dijelu priznavanja i uplate beneficiranog radnog staža u trajanju od 14 godina, te mi omogućite ostvarivanje svih prava koja mi po tom osnovu pripadaju.
Ukoliko u navedenom roku ne dođe do odgovora i rješavanja ovog pitanja, biću prinuđen da zaštitu svojih prava potražim pred nadležnim sudovima, kao i da o cjelokupnoj situaciji, uključujući nepriznavanje beneficiranog staža, obavijestim javnost i relevantne medije, uz iznošenje svih činjenica i okolnosti ovog slučaja.
U tom kontekstu, podsjećam i na postupke vođene protiv mene, od kojih su četiri pravosnažno okončana u moju korist, dok se preostali postupak, po mom uvjerenju, koristi u svrhu opravdavanja prethodno donesenih odluka, uključujući i slučaj koji se dovodi u vezu sa koleginicom Ljubica Bojić.
Ukoliko i nakon ovog obraćanja izostane odgovor i ispravka očigledne nepravde, smatraću da su iscrpljene sve institucionalne mogućnosti, te ću preduzeti dalje korake u cilju zaštite svojih prava i informisanja javnosti.
S poštovanjem,
Zoran Braunović
