Piše: Mladen Stojović
U pokušaju da se obesmisle dokazi i tragovi koji razotkrivaju nalogodavce ubistva Duška Jovanovića, apologete sistema „vrijednosti“ koje oličava režim Mila Đukanovića, često se u tumačenju motiva ovog zločina koriste narativom o „osveti podzemlja zbog tekstova o duvanskoj mafiji“.
U tu klopku upadali su i brojni dobronamjerni ljudi, više mojih kolega u čije časne namjere ne sumnjam, ali i političari… Za autora ovog „osvrta“ ne znam što bih rekao jer ga ne poznajem, ni njega lično ni njegov rad, osim što sam upoznat da je postao neka vrsta antiteze apologetama politike koji simbolizuje Slobodan Milošević.
Kako nisam bio sledbenik ni Miloševićeve, a naročito ne Đukanovićeve politike, slobodan sam da bez žuči objasnim u čemu je neispravnost tumačenja koje je iznio jutros gosn. Filipović (ne ulazeći u to da li je on to uradio zarad interesa M.Đ. i njegove kamarile).
1. Atentati izvedeni uz jaku logističku podršku, od strane plaćenih ubica, nikada se ne organizuju prema nekom zbog toga što je on uradio. Razlog je uvijek da bi se nešto spriječilo. Motiv ubistva
Duška Jovanovića je, očigledno je, višeslojan, ali zločin se desio da bi se nalogodavac riješio opasnosti koju je osjećao i predviđao. Duško Jovanović je bio prije svega politička a potom bezbjednosna prijetnja po nalogodavca. Bezbjednosna u smislu odgovaranja nalogodavca za počinjena nedjela nakon što bi bio obezvlašćen. U tom smislu treba posmatrati i rukavac motiva koji je podrazumijevao prmjenu uređivačke politike Dana.
Nije nalogodavcu smetala uređivačka koncepcija Dana kao najtiražnijeg dnevnika tog doba u Crnoj Gori zbog veza sa bivšim režimom u Beogradu, jer je Milošević već bio u Hagu, već opasnost da se dio političke elite Srbije koji je imao ugled demokratske, potpuno okrene protiv onoga ko je dao nalog da se Duško ubije.
Duško Jovanović je kao borac protiv organizovanog kriminala dobijao sve veću podršku tih struktura, ali i simpatizera LSCG-a koji su prepoznali opasnost uvlačenja Crne Gore u status privatne države. To je povlačilo i neke reakcije međunarodne zajednice a potom u konačnici odgovaranje za počinjena nedjela dijela vrhuške tadašnjeg CG režima. Upravo to je počelo da se zbiva. Sapienti sat.
2. U serijalu Kontroverza najčešće sam se bavio ovim zločinom i mnogo puta sam nabrajao tragove koji vode prema SDB Crne Gore, konkretno Sedmoj upravi, kao organizatoru atentata. Puška, golf, izvođači zločina, njihovi pomagači i brojni drugi jasni dokazi od kojih neke veoma važne nikada nisam navodio zbog želje da ne ugrozim istragu, otklanjaju svaku sumnju da je neko drugi, poput italijanske mafije ili neke lokalne OKG iz CG podzemlja ili sl. stajao iza zločina.
Osim ukoliko je mafija direktno kontrolisala crnogorsku službu. Ta teza ne stoji, jer je komunikaciju prema vrhu SDB Crne Gore podzemlje ostvarivalo preko političkog establišmenta a ne direktno (i tome ima mnogo dokaza). Dakle, uticaj mafije prema CG službi išao je preko vrha vlasti. Dilema je BILA samo da li su „šefovi MUP-a“ kako se navodi u pismu upozorenja Dušku, bili direktno uključeni u odluku da se izvede zločin. Zbog toga sam i odradio jedan važan intervju. Sapienti sat.
3. Iza šverca cigareta (oružja i droge) u Crnoj Gori nije stajala mafija, nekakva „odmetnuta OKG“, već tadašnja crnogorska vlast. Tako da bi odgovornost za ubistvo Duška, čak i da ga je naručio i izveo neko bez podrške državnog vrha, opet moglo da se svede na Nekoga ko je kontrolisao političke procese (sa zvanične ili nezvanične adrese). Neodvojivi su centri moći sa centralom na Svetom Stefanu/Bečićima od onog u Podgorici.
Baš kao što je neoboriva činjenica da su vođe BG podzemlja u vrijeme kada je ubijen Duško Jovanović služili interesima Sedme uprave i njenog tvorca a ne nekom Koštunici i tadašnjim vlastima u Beogradu.
4. Za razumijevanje ove analize je potrebno znati i da je platforma sa koje je napisana dezinformacija (koju sam podvukao crvenom – o „okidaču“ i „motivu“ atentata), finansijski stajao čovjek iz najbližeg poslovnog okruženja šefu bivšeg režima.
Da budem još konkretniji: Sponzor internet platofrme je partner M.Đ. a njegov pravi šef je ruski tajkun kod koga je M.Đ. gostovao gotovo čitav mjesec boraveći u Majamiju dec. 2020. – jan. 2021. I formalni vlasnik platforme hvalio se na meni dobro poznatoj adresi kako je obezbijedio podršku Šefa kada se davao u medijski biznis.
Lako bismo daljom analizom došli i do biznismena sa rezdentnom adresom u Ženevi. Nihov ujedinitelj je lice sa inicijalima M. Đ.
Takođe, nije istina da su policijska istraga i sudski proces ikada pokazali da je ono što navodi autor teksta koji komentarišem, okidač i motiv ubistva u tekstovima Dana.
Da ponovim još jednom: jedini presuđeni za zločin Damir Mandić je pripadnik bezbjednosnog sistema koji je služio režimu Mila Đukanovića: pušku iz koje je pucano na Duška zadužio je njegov ujak koji je postao pripadnik Sedme uprave ne zaslugom nekog šefa podzemlja već…
Svi učesnici atentata i njihovi pomagači (utvrđeno policijskom istragom!) bili su povezani sa Sedmom upravom a nju nije formirao Koštunica već… Ne može se tražiti veza Damira Mandića izvan konteksta koji je, kada je on u pitanju, očigledna i ide prema Sedmoj upravi, poslovnim partnerima i čuvarima M.Đ.
Znam da je teško konzumentima mrvica koje su padale sa stola Don Miljaeta da čekaju suočavanje sa svojim sramnim podržavanjem Sile koja je odgovorna za mnoge zločine uključujući i ovaj povodom kojeg pišem, ali to je tako…

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi

Pročitaj još

ZNAČI – VUČIĆ

ZNAČI – VUČIĆ
INSPEKTORI POARO I POHARO

INSPEKTORI POARO I POHARO
Govor Milanov za antologiju

Govor Milanov za antologiju