Piše: Bojo Pižurica

Dok je EU čekala da joj prođe tiket u Ukrajini, glancala je carevo novo odijelo, naročito svoje zvjezdice da ono što više zašljašti. Podanike je taj sjaj zaslijepio a ako si podanik onda ne možeš da primijetiš da je car go.

Da je kineska mudrost veljeduboka ovih dana je pokazala izjava jednog kineskog zvaničnika koji reče da je u Evropi očigledna kriza liderstva. I da mu je žao zbog toga. E pa nama nije.

Ipak mudri kineski zvaničnik nije dosegao vrhunac mudrosti, a i kako bi, kada nije slušao ili čitao prepiske ovih iz DPS. Da jeste, znao bi da je kriza šansa i da se najbolje stvari dešavaju onda kad je pometnja. I da daš sve od sebe da se pometnja nastavi.

U EU se govori liderski ozbiljno a ne šarlatanski i iz koristi. Još kad se liderstvo zaogrne istinom, uspjeh ne može da izostane. Nije istina da Evropa liči na sliku babe zaogrnute starom fanjelom koja se nakrivljena grije pored hladnog šporeta.

Pošto je Evropa uhvaćena sa spuštenim gaćama u Ukrajini, ona ovih svibanjskih dana traži pomeđu sebe neku personu da u njeno ime pregovara sa Rusijom.

Na čelu jedne prethodne delegacije pregovarača nalazio se fon Paulus ali su kod Staljingrada propali i on, i delegacija, i pregovori. Potpis su tu stavili Žukov i Kaćuša. Otada EU više voli da pregovara poizdalje ili preko posrednika ako ih navata kao sada Ukrajince.

Evropa traži pregovarača ali to nikako ne smije da bude onaj ruski plaćenik Šreder, em plaćenik, em špijun, što je viko jedan za MC Hamera – em si Hamer, em si pjevač.

Na evropsku pamet pala je ideja da to bude bivša kancelarka Merkel, ali ona ne šće jer se prisjetila kako je prošao jedan raniji kancelar u pregovorima sa Rusima. Njemu je onaj Žukov zakucao na vrata kancelarije u Berlinu da ga pita je li Gebels tu. U naše dane saznalo se da jeste.

Čudim se, iščuditi se ne mogu da Evropa ne vidi da takav lider i pregovarač postoji, i zna, i hoće, i ima kad.

Ponekad je Evropi rešenje tu pred nosom ali ga ona ne vidi zbog kvrge na nosu.

To je naš počasni predsjednik, premijer, usrećitelj i obnovitelj. Ako ko zna da pozna i suzbije i maligni i benigni utjecaj Rusije zna on. Don. Kad ih je žedne preveo preko Morače i Zete, znaće vala i preko Dnjepra i Volge.

On sigurno neće pokleknuti pred lukavim Rusima niti podleći pritiscima ili čarima korupcije. A još ima i savjetnika, onog Rotschena, u dvije varijante, ofanzivnoj  i defanzivnoj, sa i bez brkova.

Evropa razmišlja i o dvojcu Makron-Meloni ali je taj za ovaj naš dječiji vrtić.

Za ovu fantastičnu ideju ne tražim ništa od Evrope sem da našem trenutačnom liderskom dvojcu pošalju po grudu francuskog sira i po dvogled, da bolje vide ko im dolazi na proslave.

I možda još jednu sitnicu. Neđe tamo, meši u Klagenfurtu, počiva naš Sekule, naš himnotvoritelj, naš ponos i temelj. Zamolio bih Evropu da ga zajedno prenesemo u našu i njegovu voljenu evropsku Crnu Goru i da ga ljudski sahranimo uz najviše državne i građanske počasti. Kakvi smo mi to ljudi ako dozvoljavamo da kosti naših najboljih sinova zebu neđe daleko od otadžbine.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi