Piše: Kasper I
Ta rečenica Meše Selimovića zvuči kao šapat iz nekog davnog, ali nikad završenog vremena. Kao da je izgovorena jednom i ostala da odzvanja kroz vijekove, mijenjajući samo kulise, dok su ljudi i njihove strahove ostali isti. Od antičkih trgova do današnjih ekrana, čovjek se stalno kreće između dva pola: straha i preživljavanja.
U staroj Grčkoj, Tukidid bilježi hladnu istinu Peloponeskog rata: „Jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju.” To nije samo opis rata, nego matrica svijeta.
I danas, u drugačijim uniformama i bez mačeva, isti princip živi. Samo su se alati promijenili — nekad su to bili mač i koplje, danas su to status, novac, položaj, moć, i ona tiha, nevidljiva ucjena svakodnevice: „prilagodi se ili nestani”.
I tu dolazimo do čovjeka.
Čovjek koji, zarad egzistencije, postaje spreman da prećuti, da izdrži, da proguta, da se savije. Nekad i da se slomi, samo da bi opstao. I onda se postavlja pitanje koje bode kao trn: ako sve pretrpimo da bismo preživjeli — kada zapravo živimo?
Jer postoji razlika između života i trajanja. Između disanja i bivanja. Između onoga ko ide kroz dane i onoga ko ih zaista osjeća.
U toj tišini kompromisa rađa se moderna mistika poraza: čovjek koji spolja funkcioniše, a iznutra se polako gasi. Svaki „moram” postaje mali odustanak od sebe.
Svaka prećutana istina mali nestanak ličnosti. I tako, korak po korak, čovjek može doći do paradoksa da fizički živi, a da se iznutra odavno povukao.
Možda je zato Selimovićevo pitanje tako teško: kada ću živjeti? Ono ne traži odgovor od društva, nego od čovjeka samog. Jer granica nije uvijek spoljašnja.
Ona se često povlači iznutra — između ponosa i straha, između dostojanstva i koristi, između onoga što jesmo i onoga što pristajemo da budemo.
I možda je to najstarija drama čovjeka: ne ratovi, ne carstva, ne ideologije — nego neprestano pregovaranje sa sopstvenim strahom.
A negdje između Tukidida i Selimovića, između antičkog svijeta i današnjeg, ostaje isto pitanje koje ne stari:
Ako je sve cijena preživljavanja — koliko košta život?
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
