Praznik slavi država Mrčava

Piše: Maksim Drašković

Praznik slavi država Mrčava
na crvenom Trgu zavisnosti
u crvenom gradu Brozogradu,
sred Vran Gore zemlje porobljene,
porobljene od zapadnih sila,
a uz pomoć podanika Mila
(i njegovih vjernih sljedbenika),
što pristade da služi tuđinu,
da im proda našu otadžbinu,
da ne bude što je bila prije,
nego plijen privatne prćije –
samo da je dalje od Srbije
i srpski rod da zajedno nije.

Slavi praznik, kukala joj kuka,
slavi svoga Brankovića Vuka,
smrti svoje dvadeset godina
kako sebe vjenča za tuđina.
Dvadest ljeta proslavlja sužanjstva,
podaničkog ropstva i sluganstva,
bez ponosa i svog dostojanstva,
bez obraza, stida i uzmaka
od grobova viteških predaka.

„Što ne moga deli-Radivoje(…),
to nastavi dijete Grujica(…)“
Slavi ropstvo svog ponosnog roda,
sve o trošku jadnoga naroda.
Više košta ta prokleta bina
i džeparac Rikija Martina,
nastranoga i bludnoga stvora,
no cijela jadna Crna Gora
kojoj nude lažno blagostanje –
obećanje ludom radovanje.

Ono što je odavno rečeno,
i u ovom našemu vremenu
ponovo je nažalost stečeno:
čega god se rodoljubi stide
i od čega skromno sagnu glave,
oni drugi ko pobjede vide
i ponosno te poraze slave.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)