Raonić: Ivanović je najdugovječniji političko-medijski parazit, čovjek oko koga se, kao rijetko čega, ujedinila Crna Gora – svi misle da je loš

Generalni direktor RTCG Boris Raonić oglasio se povodom najnovijih medijskih napada na Javni servis Crne Gore.

Raonić je, naime, reagovao na prozivke Željka Ivanovića iz „Vijesti“.

U nastavku integralno prenosimo obraćanje generalnog direktora RTCG.

„Javiše mi da me jutros me ponovo proziva čovjek koji već decenijama pokušava da se predstavi kao moralni korektiv Crne Gore, iako je zapravo njen najdugovječniji političko-medijski parazit i čovjek oko koga se, kao rijetko čega, ujedinila Crna Gora – svi misle da je loš.

Kad sam još 1997. počeo da radim u Vijestima koje su tada osnovane, svjedočio sam da je stvarni gazda bio Đukanovićev savjetnik. Naslovnica nije mogla izaći bez njegovog amina. Kasnije se i u Skupštini mnogo puta govorilo o tome ko je i kako stvarao taj medij, kojim novcem i za čije interese. To nije nikakva moj konstrukcija, već dio javne istorije ove države.

Taj svijet sam napustio veoma brzo, onda kada sam odlučio da se posvetim Liberalnom savezu, jer sam vjerovao da politika mora imati ideju, kičmu i moral. Ne samo sponzora. Pogledajte video kako se on tada ponašao.

Sjećam se i vremena kada su se po donatorskim krugovima vodile sitne, provincijske spletke da novac ne ode “Omladinskim grafitima”, možda najautentičnijem medijskom projektu Crne Gore nakon 90te, nego njemu. To je ta velika građanska i slobodarska škola: sloboda medija, ali pod uslovom da grantovi i uticaj ostanu Željku.

Milan Knežević ga je skoro ogolio prostom istinom: Vučićeve pare nisu bile problem dok su dolazile, već kad su presušile. Jer Željko nema politički stav. Nema moral. Nema ideologiju. Željko ima cjenovnik. Ogolio ga je i za njegovo Crnogorstvo, kroz objavu njegove geneze.

Uprkos tome što danas gotovo svako zna ko je i šta je Željko Ivanović, fascinantno je kako i dalje pokušava da dijeli lekcije o nezavisnosti. Čovjek čiju političku podršku niko nije preživio. Koga god je javno zagrlio, završio je politički prepariran. Iza njega su ostajale ruševine, propali projekti, ali je uvijek slijedio novi aranžman. Evo i sad kažu pravi novu koaliciju i traži novog favorita kojem će objasniti kako izgleda “građanska mjera”. Čovjek koji decenijama glumi korektiv vlasti, a zapravo služi kao njen socijalni anestetik da uspava javnost taman toliko da ne vidi kako se principi mijenjaju proporcionalno dotoku novca i uticaja.

Posebno je komično kada danas barata nominalnim ciframa budžeta RTCG, pokušavajući svojim poslušnima da objasni kako je riječ o “prebogatoj instituciji”, kako nam je “budžet ogroman”. A istina je mnogo prostija i mnogo brutalnija po njega: samo jedan prenos FIFA događaja ili uskoro Samit EU zahtijeva ljudske kapacitete veće od ukupne njegove TV.

RTCG danas prenosi najveća prvenstva, kvalifikacije reprezentacije, velike državne događaje, proizvodi informativni program 24 sata, održava arhiv, radio, portal, regionalne centre, dječji, manjinski, OTT, kultirni program, međunarodne koprodukcije i sistem koji funkcioniše kao ozbiljan evropski javni servis. Zato su smiješni njegovi pokušaji da nominalnim ciframa objašnjava kako RTCG “troši mnogo”. Ne poredi se javni medijski servis države sa televizijom koja publiku drži turskim serijama i vašarskim zabavama. To nijesu isti nivoi. Niti ista civilizacijska kategorija. Oni takmičenjem najljepših torti i kolača, a mi kulturnim programom slavimo praznik.

Tolstoj je pisao da čovjekova zloba često izvire iz nemoći. A ova količina gorčine koja izbija iz Željka posljednjih mjeseci djeluje upravo kao nemoć čovjeka koji stoji za kormilom broda koji tone, dok gleda kako RTCG raste po gledanosti, digitalnom uticaju, infrastrukturi i međunarodnom ugledu.

Tri puta sam ga javno pozivao na duel. Tri puta nije smio da dođe.

Jer jedno je pisati monologe za unaprijed pripremljenu publiku, a nešto sasvim drugo stati oči u oči sa nekim ko zna i pamti.

Život zaista piše romane: od koze na balkonu solitera, preko medijskog moraliste opšte prakse i razne službe, do čovjeka koji je na kraju postao fusnota sopstvenih promašaja“.