Raković: Litije u Crnoj Gori su bile srpska revolucija vođena Božjom rukom!

Litije u Crnoj Gori su bile srpska revolucija koja je bila vođena Božjom rukom.

Ovo je u podkastu Dok anđeli spavaju kazao istoričar Aleksandar Raković.

„Na čelu litija je bio mitropolit Amfilohije i njegov autoritet. Vladika Joanikije, patrijarh Irinej je mnogo doprinio. Koliko je on bio čvrst čovjek utemeljen u tome. Njega je bilo baš briga šta ljudi pričaju i nije mu bilo potrebno dodatno objašnjavati – to je bila srpska stvar, srpstvo je ugroženo. On je učestvovao u promjenama zajedno sa svojim prijateljem mitropolitom Amfilohije, vladikom Irinejem Bulovićem, koji je veliki mislilac u SPC, vjerovatno najveći“, naveo je Raković.

Dodao je da je patrijarh filigranski precizno poznavao stvari u Crnoj Gori jer je bio u monaškoj školi u Ostrogu i poznavao i mane i vrline crnogorskog društva.

„Danas kad se sjetim tih događaja vidim koliko se ljudi uključilo u to i koliko je željelo da se uključi i da da svoj doprinos. Kao da se gradi jedna velika kuća i zgrada, svako je stavljao svoju ciglu, zvali da doprinesu na ovakav ili onakav način. To je bila svesrpska kohezija koja nije viđena, pa možda nikada. Srbi su bili nedjeljiv narod, bez podjela. Srbija, Republika  Srbija, Republika Srpska. Svi su tu bili uključeni“, naveo je Raković.

On je naveo da će se uvijek zalagati za ujedinjenje Srbije, Crne Gore i Republike Srpske.

„A ako neko ima problem sa tim neka pročita šta kaže Njegoš na strani tri Gorskog vijenca, prvo izdanje u Beču 1847. – sva Srbija od Dunava do mora sinjega“, naveo je Raković.

Raković je govorio o stihovima iz Gorskog vijenca koji opisuju kako su Turci raznim povlasticama prevodili Srbe u islam.

„Crni dane, a crna sudbino!
O kukavno Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hoću da se borim!
Da, kad glavu razdrobiš tijelu,
u mučenju izdišu členovi…
Kugo ljudska, da te Bog ubije!
Ali ti je malo po svijeta
te si svojom zlošću otrovala,
no si otrov adske svoje duše
i na ovaj kamen izbljuvala?
Mala ti je žertva sva Srbija
od Dunava do mora sinjega?
Na tron sjediš nepravo uzeti,
ponosiš se skiptrom krvavijem;
huliš Boga s svetoga oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni“

Ovako je napisao Njegoš a vezano za proces asimilacije srpskog naroda u islamsku vjeru što je došlo od strane Osmanskog carstva a što on kao srpski pravoslavni vladika nikada nije praštao.

„Gorski vijenac je čudo od knjige koje nas obavezuje da nikad ne skrenemo sa tog puta. Koliko god da nas priče o nekim novim vrijednostima, tekovinama savremenog svijeta i tako dalje vuku – to ne bismo smjeli da napustimo nikada i mislim da nećemo. Danas sam više optimista nego što sam bio ranije. Do 2018. mislim da nije bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da će pasti DPS pogotovo u Srbiji, to nije bila tema, niko o tome nije ni razmišljao. Od tada pa do danas pratio sam uspon srpske nacionalne ideje i posebna mi je čast bila kad mi je to predsjednik Radovan Karadžić rekao – „zahvaljući vama i nekolicini srpska nacionalna ideja je u usponu“. Zato ne odustajem od toga puta. Mogu da pišem knjige o rokenrolu ali dok pišem te redove, vodilja mi je srpstvo. Moja knjiga je u Zagrebu razgrabljena. Iako je ćirilicom“, naveo je Raković.

Dodao je da je uvijek pisao sve svoje radove samo ćirilicom, a sačuvao je uspomene iz škole.

„I u Osnovnoj školi sam crtao granice Velike Srbije… Srbija, BiH, Crna Gora… Sačuvao sam svoju pernicu iz prvog razreda Zemunske gimnazije i sad kad vidim nisam se promijenio. Tu su imena heavy metal grupa, grb Crvene Zvezde i četiri ocila. To je 86-a godina. Dakle sve isto kao danas. Sad neko kaže da se Raković nije promijenio ali zašto? Meni sve jako odgovara u ovoj koži. Razgovor o srpstvu mene okrepljuje, srpstvo me okrepljuje. Kad se Šešelj vratio iz Haga, kad se izliječio od kancera, potpuno ga razumijem. Srpstvo i pravoslavlje je energija koja nosi ljude koji vjeruju u to. Zato sam imao i neke uspjehe. Bilo je udaraca, neslaganja, zabranili su mi da uđem u Crnu Goru, BiH. Za BiH i dalje traje“, naveo je Raković.

Dodao je da u Crnu Goru ne bi išao jer bi možda nekim prijateljima napravio probleme a to mu ne treba jer želi da se osjeća potpuno slobodno a ne da ga neki DPS-ovac sa dna ili crne zone napadne.

„Potpuno se osjećam slobodnim čovjekom. Bitno je da se ideja širi. Meni su zabrane ulaska kao nagrada za moje knjige. Pobijedio sam ih. Da su imali drugi odgovor oni bi ga uspostavili. Njihova ideja je inferiorna. Ideja integralnog srpstva je superiorna“, naveo je Raković.

Dodao je da, kada je riječ o duhovnosti, pravoslavni narodi su toliko iznad iskočili u odnosu na zapadnu posthrišćansku civilizaciju da je to golim okom vidljivo.

„Crkve u Italiji su prazne. Rimokatoličke crkve su prazne. Naše crkve su pune. Crkve u Srbiji, Grčkoj, Rusiji. Budućnost čini mi se da, kada je riječ o Hrišćanima, pripada Pravoslavlju. Problem je zapada što se odrekao Hrišćanstva. Mnogo ljudi sa Zapada je ušlo u pravoslavnu crkvu. Ne treba da imamo inferioran odnos i da gledamo druge sa visine već da zagrlimo nekog i da pružimo nekog ono što i nas krasi. Da dobijemo od njih ono što i njih krasi. Ali kada je riječ o crkvenosti – tu nema dileme kada je riječ o evropskom svijetu. Pravoslavno Hrišćanstvo je dominantno i progresivno. Ljudi su gladni vjere. Oni tu utjehu ne mogu da nađu ne znam u čemu“, naveo je on.