Piše: Milun Zogović
U Crnoj Gori majka je oduvijek bila više od riječi i više od samog roditelja – ona je temelj i stub kuće, čuvar ognjišta, simbol ljubavi, žrtve i blagoslova.
Kroz vijekove, u najtežim vremenima, dok su se narod i država savijali pod teretom ratova, siromaštva i stradanja, majka je bila ona koja je čuvala porodicu, podizala djecu, ulijevala snagu i učila nas na milost, praštanje i dobrotu.
U Crnoj Gori se majka ne voli samo zato što nas je rodila, već zato što je svojim rukama, suzama i odricanjem stvarala život za svoju djecu. Nema te žrtve koju majka nije spremna podnijeti za svoje dijete, niti te ljubavi koja se može uporediti sa majčinskom.
Zato je naš narod oduvijek znao da je poštovanje majke svetinja koja se ne dira.
Tako su vaspitavane generacije prije nas – da ustanu kada majka uđe, da joj ne povise ton, da je čuvaju i poštuju kao najveće blago koje čovjek može imati. I tako će biti vaspitavane i generacije koje dolaze, jer narod koji izgubi poštovanje prema majci, izgubio je i dušu, i korijen, i obraz.
Nema veće uvrede u Crnoj Gori od pogrdnog pominjanja ili psovanja majke. To nije obična riječ niti trenutak nepromišljenosti – to je udar na ono najsvetije što čovjek ima. Kada neko uvrijedi majku, on ne vrijeđa samo jednu ženu, već čast porodice, vaspitanje i samu suštinu čovjeka. Zato su takve riječi u našem narodu oduvijek smatrane najtežom i najbolnijom uvredom koju neko može izgovoriti.
Poznati su primjeri iz bogate istorije ratovanja crnogoraca da su zaraćene strane spuštale oružje kada između njih naiđe žena. Dok je Crne Gore, majka će ostati ono pred čim se glava s poštovanjem spušta, a srce puni ljubavlju i zahvalnošću. Zato budimo ljudi i poštujmo ono što je sveto.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
