Perl S. Bak je jedna od prvih žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Njen život u Kini kao američkog državljanina podstakao je njen književni i lični angažman u cilju poboljšanja odnosa između Amerikanaca i Azijata.
Rane godine
Perl Sajdenstriker je rođena u Hilsborou, u Zapadnoj Virdžiniji, 26. juna 1892. Njeni roditelji, Abšalom i Kerolin Sajdenstriker, bili su prezbiterijanski misionari, koji su bili na dvanaestogodišnjem odsustvu sa dužnosti od njihovih aktivnosti u Sinkjangu, u Kini u vrijeme njenog rođenja. Sajdenstrikeri su se vratili u Hilsboro nakon gubitka sve djece, osim dvoje, zbog tropske bolesti. Uprkos njihovom iskustvu, vratili su se u Kinu kada je Perl imala samo pet mjeseci. Za razliku od drugih stranih porodica, Sajdenstrikeri su živjeli u kineskom selu.
Perl je progovorila kineski prije nego što je počela da uči engleski jezik. Njene dnevne lekcije uključivale su jutarnje časove sa majkom i popodnevne časove sa tutorom kineskog jezika. Perl se prisjećala da se nikada nije osjećala drugačije od kineske djece. Ali kada je imala devet godina, porodica je bila primorana da pobjegne u Šangaj tokom Bokserskog ustanka protiv stranaca 1900. godine. Oni su se vratili u Kinu kada je pobuna završena, ali je Perl pohađala internat u Šangaju sa petnaest godina.
Ona se preselila u Sjedinjene Američke Države dvije godine kasnije i počela školovanje na ženskom Rendolf-Mejkon koledžu (Randolph – Macon Woman’s College) u Virdžiniji. Nakon diplomiranja 1914. godine, postala je asistent na koledžu, ali se ubrzo vratila u Kinu kako bi se brinula o svojoj bolesnoj majci.
Godine 1917. se udala za Džona Losinga Baka (John Lossing Buck), američkog poljoprivrednog stručnjaka, sa kojim se nastanila u sjevernoj Kini. Od 1921. do 1934. oni su uglavnom živjeli u Nankingu, gdje je njen suprug predavao teoriju poljoprivrede. Bak je povremeno predavala englesku književnost na više univerziteta u gradu, iako je većinu svog vremena provodila brinući se o mentalno zaostaloj kćerki i iznemoglim roditeljima.
Godine 1925. Bak se vratila u SAD kako bi nastavila studije na Univerzitetu Kornel (Cornell University), gdje je u 1926. stekla diplomu mastera za engleski jezik. Kada se vratila u Nanking sljedeće godine, jedva je izbjegla revolucionarni vojni napad na grad. U međuvremenu, zbog finansijskih problema u porodici, riješila je da počne da piše.
Romani odražavaju ljubav prema Kini
Njen prvi roman, „Istočni vjetar: zapadni vjetar“ (East Wind: West Wind) 1930. bio je studija sukoba između stare i nove Kine. Naredni je bio „Dobra zemlja“ (The Good Earth) 1931, intenzivan roman o načinu života seljaka u Kini za koji je dobila Pulicerovu nagradu. Godine 1933. Bak je dobila drugu master diplomu, ovog puta na Univerzitetu Jejl (Yale University), a 1934. prijavila je stalno mjesto boravka u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1935. razvela se od Džona Baka i udala se za Ričarda J. Volša (Richard J. Walsh), svog izdavača. Njen obiman književni rad učinio je da 1938. godine dobije Nobelovu nagradu za književnost.
Humanitarnim radom ispunjava život u kasnijim godinama
U naredne tri decenije, dok nastavlja da piše mnoge knjige, Bak je radila na tome da promoviše rasnu toleranciju i da olakša borbu Azijata koji su bili u nepovoljnom položaju, naročito djece. Godine 1941. osnovala je „Udruženje istok i zapad“ (East and West Association) kako bi promovisala veće razumijevanje među narodima.
Godine 1949. osnovala je „Kuću dobrodošlice“ (Welcome House), agenciju za usvajanje azijsko-američke djece. Njen poseban interes za djecu rezultirao je mnogim dječijim knjigama. Kao nepokolebljiv pristalica multikulturalnih porodica, 1964. godine organizovala je Fondaciju Perl Bak (Pearl’s Buck Foundation) koja pomaže azijsko-američku djecu i njihove majke koje žive u inostranstvu.
Iako njenu književnu karijeru krasi šarolikost, gotovo sve njene priče su smještene u Kini: izuzetno popularan roman „Zmajevo sjeme” (Dragon Seed), njen manje popularni nastavak „Obećanje“ (The Promise) 1943, i mnogi kasniji romani, kao što su „Peonija, cvijet istoka“ (Peony) 1948, „Pismo iz Pekinga” (Letter from Beijing) 1957, i „ Nova godina” (The New Year) 1968. Među ostalim radovima je veoma uspješan roman „Živa trska“ (The Living Reed) 1963, koji prikazuje istoriju korejske porodice tokom kraja 19. i početkom 20. vijeka. U kasnim 1940-im Bak je takođe napisala trilogiju pod pseudonimom Džon Sedžis (John Sedges).
Poštovana zbog nesebičnog duha
Njena drama „Incident u pustinji“ (Desert incident) je producirana u Njujorku 1959. godine. Njene sposobnosti kao esejiste predstavljene su od strane „Američkog argumenta” (American Argument), eseji napisani sa Eslandom Gud Robson – (Eslanda Goode Robeson) 1949. „Prijatelj prijatelju” (Friend to Friend) 1958. je bio otvoren, iskren razgovor sa predsjednikom Filipina Karlosom P. Romulom (Carlos P. Romulo).
Bak je umrla od raka pluća 1973. godine, sa više od stotinu napisanih radova. Možda je još značajnije to što je dobila više od tri stotine nagrada za svoj humanitarni rad na poboljšanju rasnih odnosa u svijetu.
(Impulsportal)
