Piše: Kasper I
Sve se promijeni preko noći – odluke, dogovori i životi. Živeći na selu, zapamtio sam jedan događaj koji mi se duboko urezao u sjećanje.
Moj otac je jedne večeri, u razgovoru sa komšijama, dogovorio kako će se podijeliti izvorište pitke vode. Sve je išlo redom, kako bi trebalo da bude, pravedno i dogovorno između svih. Ocu je pripalo da napravi malu „kaptažu“, gdje bi se voda dijelila na dva kraka, sve po pravilima i kako dolikuje.
Taj srdačni večernji razgovor između komšija protekao je u najboljem redu.
Međutim, već ujutro, priča je dobila sasvim drugi tok. Otac je rano ustao da počne radove, i u svitanje, sjedeći na kamenu i pušeći „krdžu“, dočekao ga je jedan od komšija.
Otac se obradovao, misleći da je došao da pomogne. Ali nije bilo tako.
„Ne može se graditi i ništa od dogovora“, rekao je komšija.
Moj otac ga gleda i pita: „Kako? Fino smo se dogovorili sinoć.“
Odgovor je bio kratak i hladan: „Kući je zasijedalo (troje ljudi) i odlučili smo da ne može.“
„Kako?“, ponovo pita otac. „Zar se sinoć ne dogovorismo?“
„Jeste, ali šta se sve od sinoć promijenilo – ne može i tačka.“
Kao da je to konačna presuda, dodao je još: „To ti je, što bi u kvizu Milioner rekli – moj konačni odgovor.“
Otac je samo mirno rekao: „Dobro“, okrenuo se i vratio kući.
Problem sa pitkom vodom smo kasnije riješili na drugi, mogu reći i bolji način. Ali taj događaj je ostao kao snažna pouka o tome koliko su dogovori krhki i koliko se sve može promijeniti u vrlo kratkom vremenu.
Jer ono što je večeras „sigurno i dogovoreno“, već sjutra može biti „ne može“.
I tada, kao i danas, to važi u prijateljstvu, poslu, ali i u životu uopšte. Možda se neke odluke donose mnogo prije samih „dogovora“, a samo se sačeka trenutak kada jednoj strani odgovara da ih iznese.
Kao što pokazuje ova priča, dogovori znaju biti krhki i promjenjivi, a ljudska riječ često zavisi od trenutka i okolnosti.
Zato ostaje pouka koja se pamti: „Ko brzo obeća, brzo i pogazi.“
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
