Kako se politička temperatura u Crnoj Gori polako podiže u susret novim izbornim ciklusima, sve češće se u političkim i bezbjednosnim krugovima može čuti pitanje koje izaziva ozbiljnu pažnju – da li se već priprema nova digitalna kampanja preko društvenih mreža, anonimnih stranica i koordinisanih bot mreža, sa ciljem oblikovanja javnog mnjenja i destabilizacije političke scene?
Jer iskustvo iz prethodnih godina pokazalo je da se političke borbe više ne vode samo na terenu, kroz stranke, mitinge i televizijske duele, već i u paralelnom digitalnom prostoru, gdje anonimnost postaje oružje, a društvene mreže poligon za plasiranje kompromitujućih sadržaja, poluinformacija i koordinisanih napada.
Upravo zbog toga se sve češće postavlja pitanje – sprema li se Crnoj Gori novi „portal Udar“, samo u modernijem i tehnološki sofisticiranijem obliku?
Model koji je već viđen
Slučaj portala „Udar“ ostao je jedan od najkontroverznijih primjera političko-medijskih operacija u novijoj istoriji Crne Gore. Tada je javnost prvi put u punom kapacitetu vidjela kako funkcioniše model u kojem anonimni digitalni kanali služe za targetiranje političkih protivnika, kreiranje pritiska i oblikovanje atmosfere straha i kompromitacije.
Iako su godine prošle, mnogi smatraju da infrastruktura takvog djelovanja nikada nije u potpunosti nestala, već da je samo promijenila formu i metode.
Jer današnje društvene mreže omogućavaju mnogo sofisticiraniji pristup nego ranije. Više nijesu potrebni klasični portali sa jasno definisanim imenima i strukturama. Danas su dovoljne desetine anonimnih stranica, koordinisani profili i algoritamski pojačani sadržaji da bi se stvorio utisak masovnosti i „javnog raspoloženja“.
Bot mreže kao političko oružje
Posebno zabrinjava mogućnost da se u takve aktivnosti uključuju djelovi sistema koji su ostali lojalni starim centrima moći, jer upravo oni posjeduju iskustvo, kontakte i razumijevanje načina na koji funkcionišu političko-bezbjednosne operacije.
U tom kontekstu, društvene mreže postaju mnogo više od prostora za komunikaciju.
One postaju instrument političkog uticaja.
Bot mreže nijesu novost u savremenoj politici. Koriste se širom svijeta, od velikih sila do malih država, sa ciljem da pojačaju određene teme, diskredituju protivnike i stvore utisak spontane podrške ili otpora.
Problem nastaje kada se takve mreže koriste za koordinisano plasiranje neprovjerenih ili kompromitujućih sadržaja, posebno u osjetljivim političkim trenucima.
Kampanja kroz kompromitaciju
Upravo zato dio analitičara upozorava da bi naredni izborni ciklus mogao biti obilježen mnogo agresivnijom digitalnom kampanjom nego ranije, pri čemu bi fokus mogao biti na kompromitaciji ličnosti, plasiranju privatnih sadržaja i stvaranju atmosfere permanentnog skandala.
Takva strategija ima jasan cilj – zatrpati javni prostor tolikom količinom konflikta, optužbi i senzacija da građani izgube mogućnost da razlikuju bitno od nebitnog.
Kada se to dogodi, politička debata prestaje da postoji.
Ostaje samo buka.
Prljava kampanja kao zamjena za politiku
Najveći problem ovakvih operacija jeste što one postepeno zamjenjuju stvarnu političku borbu. Umjesto programa, ekonomije i razvoja, javnost dobija beskonačni niz kompromitacija, anonimnih objava i koordinisanih napada.
Na taj način se birači ne ubjeđuju argumentima, već emocijama – strahom, gađenjem i nepovjerenjem.
To dugoročno razara politički sistem, jer društvo ulazi u stanje permanentne sumnje u kojem više niko nikome ne vjeruje.
Postoji li institucionalni odgovor?
Posebno zabrinjava pitanje da li institucije uopšte imaju kapacitet da odgovore na ovakve modele djelovanja. Digitalni prostor je brz, decentralizovan i teško kontrolisan, dok su institucionalni mehanizmi često spori i nedovoljno prilagođeni novim oblicima političkog uticaja.
Upravo zato se mnogi pitaju da li će Crna Gora ući u još jednu kampanju nespremna, dok će anonimni centri uticaja voditi paralelni rat preko društvenih mreža.
Zaključak: Rat narativa tek počinje
Na kraju, možda najvažnije pitanje nije da li će biti prljave kampanje.
Pitanje je – da li je ona već počela.
Jer u vremenu digitalne politike, kampanje više ne počinju zvanično.
One počinju onog trenutka kada se prvi anonimni narativ pusti u opticaj.
A Crna Gora je već mnogo puta pokazala da je prostor u kojem se političke operacije ne vode samo kroz institucije, već i kroz sjenke sistema koje ostaju aktivne dugo nakon promjene vlasti.
Zato nije nevažno pitanje da li se sprema novi „Udar“.
Jer ako se politička borba ponovo preseli u zonu anonimnih kampanja, kompromitacija i koordinisanih digitalnih napada, onda izbori više neće biti sudar programa.
Biće rat percepcija.
A u takvim ratovima istina je obično prva žrtva.
