Piše: Bojo Pižurica
Nekada je to bila bolest kada smo mi bili bolesni a sada, kada smo ozdravili, to je normalnost, poželjnost i prestiž. U Crnoj Gori se sve zna ili sluti, a to mu dođe na isto.
Donedavno je kod nas bilo nezamislivo da đevojka i mladić šetaju i drže se za ruke. Maksimum prisnosti bilo je držanje ispod ruke. Naviknimo se da će moderni muškarci pristupiti promjenama mnogo energičnije i brže držeći se zaruke lakiranih noktiju da đe ne zalutaju. Prodaja laka za nokte i roze gaća biće glavna privredna grana kod nas. Mada, izgleda da i danas roze gaća ne fali, naročito ispod finih odijela. Tako, homoseksualizam nije bolest već stvar napretka, inteligencije, slobodnog duha i šarenog ruha.
Da muškarci homoseksualci brane državu kao što brane svoja prava, đe bi nam kraj bio. A kraj je Evropa. Mimo nje, nema dalje. Uostalom, njima je svuda otadžbina đe god ima vazelina.
Da se homoseksualizam nije zapatio u Crnoj Gori znate li kad bi nas primili u Evropu. Zato je Evropa prvo ušla u nas, zapravo u našu elitu. A elita je elita stoga što je spremna prva da primi udarac. Ko bi rekao da će dio Crnogoracah, junaka i gorštaka, spremnih da udare na svakoga, na kraju nasrnuti i prifatiti se jedan drugoga.
Kažu da nam je elita takva da je malo ko stasao za ženidbu. Za ženidbu ne, ali za Evropu da. Evropa nastoji da svi muškarci budu braća. Naročito topla. Nije Evropa vještica iz one bajke o Ivici i Marici. Ta vještica je Epštajn. Evropa je dobra vila, ona hoće samo Ivicu. Naše Marice su se, očekivano, pokazale kao mnogo tvrđi orah.
Nijesu u pravu oni koji tvrde da je Evropa dobra vila vještičijih očiju. I da ona zna da pretvori princa u žabu. Ili princa u homoseksualca. Hvala Evropi što nam je oslobodila sve naše zarobljene inhibicije. Da nije nje ne bismo ni znali kakvi smo i dokle možemo da dobacimo. Dosta je Crna Gora bila crna, sada je vrijeme da postane roza.
Pojava homoseksualizma je najznačajnija stvar u Crnoj Gori u poslednja dva vijeka. Ona stvar. To su ipak bile godine lutanja dok, srećom, nijesmo pogodili pravi smjer. Ili su pogodili nas, svejedno. Ne možemo barem reći da je Crna Gora pala bez ispaljenog metka.
Ako čovjek padne najpoželjnije je da ustane kao homoseksualac. Ipak, ne bih se složio da je to pad već je to let. Ne let iznad kukavičijeg gnijezda, nego let raširenih krila ka Evropi. Tako, homoseksualizam nije zaplet već rasplet naše istorijske drame. Dobro se svojoj zemlji može učiniti i iz pozadine.
Zato skepticima treba poručiti potamo se. Vi biste Evropu ali da nam Evropa ne uđe. Evropa će pružiti mnogo nenadanog zadovoljstva naročito onima koji razumiju da ona vjerno prati trag ovog razdraganog umijeća. Ovo razdraganog dolazi od Dragana i Dragana. Oni su pretrpjeli najviše da bi slobodni duh, pušten iz evropske boce, stigao u Crnu Goru.
Danas je za mučene roditelje 1 i 2 u Crnoj Gori, ubjedljivo najradosnija vijest da im sin ima đevojku. To kad čuju pucaju ko Rusi i samo nas blamiraju pred Evropom. Nikako da shvate da je vrijeme sukanja brkova prošlo a stiglo vrijeme sukanja. I kukanja. Možda treba donijeti kakvu uredbu da se gusle i slike naših predaka skinu sa zidova, može naići kakav Evropljanin pa da se čovjek ne struni.
Ipak, neka cvjeta hiljadu ljubavnih cvjetova i ljubav u svim bojama, naročito rozoj, roskastoj i rozikavoj, dok ne dosegne barem 55,5 od 100. A ljubav, upamtimo, nikada nije gubitak.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
