Piše: Emilo Labudović
Nijemi jauk bola niz mutni Lim se valja
S Čakora rominja snijeg. Skršena grana bora
Nesita neman, opet, zlom sa trista kopalja
Juriša sjenkama smrti na lice Visitora.
Murina, sleđena, pamti i grdnu ranu skriva
Još grli dječje humke da zimom ne ozebu
Vrijeme uzalud toči jer sve iznova biva…
Ožiljak ljudskog srama na svetom polimskom Nebu.
Nijemi jauk bola niz mutni Lim se valja
…
Olivera, Julijana i Miroslav
…
Oziljak LJUDSKOG SRAMA
NA SVETOM POLIMSKOM NEBU
Pjesniku za ovaj Spomen hvala
Ilustracija sjajna !
Cestitke UREDNIŠTVU.