Piše: Vesko Pejak

Nema ništa ogavnije i licemjernije od debata u kojima učestvuje DPS, u kojima nas pokušavaju ubijediti da se brinu za standard građana.

Oni koji su glasali PROTIV programa povećanja zarada Evropa sad I i II.

Oni koji su nas ubjeđivali da je 2€ dnevno dovoljno da se živi normalan život. Oni koji su ukinuli „dječiji dodatak“. Oni koji su uništili sve velike fabrike jer su se plašili velike koncentracije radnika.

Ne… Ne mogu da slušam te licemjerne priče.

U stvari, mogu. Ali NEĆU da ih slušam.

Najbolje godine života, kada je trebalo da putujem, da stvaram i borim se, proveo sam u grču.

Ratovi, krize, nemaština… Sjetim se oca koji sa platom od 2DEM dolazio kući, razočaran i uplašen za naš opstanak.

Sjetim se da nijesam imao novca da odem na ekskurziju, kao moji vršnjaci u normalnim državama.

Sjećam se švercera, lopova, narko-dilera i kriminalaca koji su se bogatili dok se sirotinja ubijala zbog nemaštine. Gle čuda, svi su bili ISTA partija.

Nikad nećemo biti isti. I ne, nema pomirenja. Nema predaje. I nema opraštanja.

Vi oprastajte. Ja neću.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi