Netfliksova filmska adaptacija romana Stivena Kinga iz 1992. godine, Gerald’s Game, i godinama nakon objavljivanja 2017. nastavlja da plijeni pažnju i uznemirava gledaoce.
Iako je film imao relativno tih debi, stekao je zloglasnu reputaciju zbog svojih uznemirujućih scena, a zbog intenziteta jednog trenutka neki su gledaoci navodno padali u nesvijest i povraćali, piše Index.hr.
Strah, izolacija i preživljavanje
Psihološki triler reditelja Majka Flanagana duboko uranja u užase izolacije, traume i straha. Priča prati Džesi Burlingejm (Karla Guđino) i njenog supruga Džeralda (Brus Grinvud) koji odlaze na romantični odmor u usamljenu kuću na jezeru u Alabami.
Stvari, međutim, kreću u stravičnom smjeru kada Džerald neočekivano umre tokom bizarne seksualne igre, ostavljajući Džesi lisicama vezanu za krevet bez ikakve mogućnosti bjekstva.
Ono što slijedi je nemilosrdno istraživanje njene borbe za preživljavanje, suočavanja sa sopstvenom prošlošću i rastućeg užasa sa kojim se suočava sama u kući.
Scena koja je neke gledaoce natjerala na pauzu
Iako su dela Stivena Kinga često adaptirana, roman Gerald’s Game dugo se smatrao „nefilmičnim“ zbog duboko psiholoških tema i uznemirujućeg sadržaja. Ipak, Flanaganova adaptacija dobila je pohvale kritike zbog vještog prenošenja mračnih elemenata knjige u vizuelni narativ.
Film sadrži jednu posebno mučnu scenu koja je izazvala snažne fizičke reakcije gledalaca. Radi se o sceni u kojoj Džesi, lisicama vezana za krevet, odlučuje da razreže ruku kako bi se oslobodila.
Mnogi su upravo taj prizor opisali kao „previše mučan“ i svoja iskustva podijelili na društvenim mrežama.
Jedan gledalac opisao je kako je bio toliko preplavljen scenom da je morao da pauzira film i odmakne se, dok je drugi spomenuo da se gotovo onesvijestio.
Trajan uticaj i pohvale kritike
Uprkos intenzivnim i jezivim prizorima, Gerald’s Game postigao je impresivan rezultat od 91% na sajtu Rotten Tomatoes, što svjedoči o njegovoj efikasnosti u stvaranju napete atmosfere. Jedan kritičar čak je ustvrdio da je film bolji od knjige, hvaleći Flanaganovu adaptaciju jer nadmašuje izvorni materijal.
U svijetu u kojem je rijetko nadmašiti Kingove originale, Gerald’s Game se ističe kao rijedak primjer filma koji ne samo da poštuje svoje književne korijene, već ih i nadograđuje. Obožavaoci i dalje raspravljaju o filmu na društvenim mrežama, a mnogi priznaju da je, iako neprijatan za gledanje, obavezno štivo za ljubitelje horora.
„Nijedan film me nikada prije nije tako pogodio“
Jedan komentator na internetu upozorio je: „Budite oprezni. Zbog ključne scene mi je pozlilo. Morao sam da napravim pauzu prije nego što sam mogao da se vratim i dovršim gledanje.“
Drugi je dodao: „U redu, iskreno, skoro sam se onesvijestio. #GeraldsGame je na pauzi deset minuta. Nijedan film me nikada prije nije tako pogodio.“
Sposobnost filma da ostavi tako snažan utisak na publiku dio je onoga što ga je održalo relevantnim godinama nakon objavljivanja i dokaz koliko dobro osmišljen horor, utemeljen na stvarnim ljudskim strahovima, može da odjekuje dugo nakon gledanja.
(CDM)
