Zašto Aerodromi ne uzmu kredit od 300 miliona i daju godišnje državi 35% prihoda umjesto koncesije?

Dok se najava investicije od 300 miliona eura od strane korejskog giganta predstavlja kao spas, javnost se s pravom pita gubi li država strateški najvažniji resurs. Pitanje je jasno: ako aerodromi već bilježe rekordne profite, zašto profitabilan posao prepuštamo strancima umjesto da sami investiramo?

Profit koji ide drugome umjesto u budžet

Aerodromi Crne Gore su ove godine ostvarili dobit od 13 miliona eura, što dokazuje da preduzeće može biti samoodrživo i uspješno. Davanjem aerodroma u zakup na više decenija, država se odriče lavovskog dijela budućih profita koji će, umjesto u naše puteve i škole, odlaziti na račune u Seulu.

Kritičari koncesije ističu da bi Aerodromi, uz pametno planiranje, mogli podići kredit od 300 miliona eura raspoređen na pet godina investicija. Uz trenutnu dobit i državne garancije, rate bi se mogle otplaćivati iz sopstvenog poslovanja, čime bi cjelokupna imovina i sav prihod ostali u vlasništvu građana.

Koncesionar primarno juri profit, što često vodi ka drastičnom povećanju aerodromskih taksi i pritisku na niskobudžetne avio-kompanije. Gubitkom kontrole nad „vazdušnim kapijama“, država rizikuje da privatni interes investitora postane važniji od nacionalne turističke strategije i dostupnosti destinacije.

Početnih 100 miliona eura naknade može djelovati primamljivo za krpljenje budžetskih rupa, ali to je jednokratna isplata za decenijsko odricanje od upravljanja. Dugoročno gledano, 35% prihoda koje bi koncesionar davao državi može biti znatno manje od onoga što bi država ubirala kao stopostotni vlasnik modernizovanih aerodroma.