Tanja Belobrajdić ex Duić, mučila zatvorenike u Lori: Zvali su je žena monstrum, a postala je nagrađena književnica u Hrvatskoj

Nakon najave da će Vlada Crne Gore izdvojiti 17 miliona odštete za hrvatske zatvorenike koji su bili zarobljeni u crnogorskom logoru Morinj, u javnosti se ponovo otvorilo pitanje šta je sa zatvorenicima zloglasne Lore u Splitu. Crna Gora je na njih zaboravila, ali nisu oni koji se još sjećaju svega onoga što su tamo preživjeli i doživjeli. O tome govori Veselin Bojović, jedini preživjeli zatočenik Lore iz nikšićko-šavničke grupe, čijih je ostalih 14 članova preminulo. Njihovi zemni ostaci u Crnu Goru dopremljeni su 14 godina nakon ubistva i mučenja u Lori.

Bojović u svojim svjedočenjima i sjećanjima na zloglasnu Loru, navodi da se nad zatvorenicima posebno izživljavala i jedna žena. Njeno ime pominje se i u još preko 20 svjedočenja zatvorenika Lore iz Srbije i Bosne i Hercegovine. I svi oni u iskazima koje su davali pred hrvatskim tužilaštvom označavaju jednu ženu koju su zvali monstrum, a koja je aktivno učestvovala u njihovom iscrpnom i svakodnevnom mučenju. Riječ je o Tanji Belobrajdić. U vrijeme zatočeništva u Lori, od 1992. godine, Tanja Dujić, novinarka koja je bila pripadnica hrvatske vojne policije, bila je udata za Tomislava Duića, zapovjednika logora Lora, od kojeg se kasnije razvela i vratila djevojačko prezime Belobrajdić.

I danas aktivno piše za neke hrvatske medije, a napisala je roman „Crni kaput“ i za njega dobila priznanje Hrvatskog udruženja književnika. No, ona, iako je s jedne strane poznata spisateljica u Hrvatskoj koja objavljuje materijale uglavnom o ratnim pričama vezanim za Vukovar, kada se pomene njeno ime, prva asocijacija je mučenje zatvorenika. Iako je, kako kaže u njenoj knjizi, opisana fikcija, u realnosti više od 20 svjedoka, zatočenika Lore, govorilo je o svemu onome što im je radila i kako ih je mučila. Kazali su da je „praktikovala poseban način mučenja, dolazila je da ih tuče obično u društvu jednog vojnog policajca, ulazila bi u ćeliju i birala žrtvu, koju su odvodili i mučili u posebnoj prostoriji istog bloka, a neke je tukla dok god ne bi pali u nesvijest, svom snagom ih je mlatila drvenom palicom ili čvrstim gumenim crijevom, po leđima i bubrezima“.

Hrvatsko tužilaštvo vodi istragu protiv nje, ali još nije poznato u kojoj fazi je taj postupak.

U nastavku teksta daćemo samo nekoliko citata koji se odnose na povezivanje Tanje Belobrajdić s mučenjima, zbog čega je više puta u Trebinje dolazio predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić kako bi prikupio svjedočenja o mučenjima koje je počinila u zloglasnom vojnom logoru „Lora“. Majić je uzimanje izjava od svjedoka objasnio da na ovaj način žele da spriječe namjeru Belobrajdićeve da „stavi tačku na Loru“ tako što je za „nanesenu duševnu bol“ tužila neke od hrvatskih medija koji su prenijeli informacije o njenim monstruoznim postupcima u logoru.

„Hrvatski mediji su prenijeli svjedočenja bivših logoraša iz BiH o užasima i njenim postupcima u ‘Lori’. Mi želimo da potvrdimo njihova pisanja i ne dozvolimo da ta žena na lažima dobije proces. Ne može se vjerovati da jedno ljudsko biće može da učini tako nešto kao što je ona činila zatvorenicima u logoru“, naveo je Majić.

On je podsjetio da je Dalmatinski komitet za ljudska prava pokrenuo prijavu protiv Belobrajdićeve uz svjedočenja 24 bivša logoraša koji je terete za mučenja u „Lori“.

Majić kaže da Belobrajdićeva tužbama želi da zastraši medije da ne pišu o njoj, uvjerena da će dobiti tužbu u procesu koji se vodi pred sudom u Zagrebu.

I Majić i hercegovački logoraši poručuju da neće dozvoliti da se ta žena izvuče od odgovornosti.

Bivši logoraš u „Lori“ Vukan Kovač iz Trebinja kaže da nikada neće zaboraviti 1992. godinu kada je boravio u tom logoru, te da logoraši nikada neće odustati od sudskog procesa i gonjenja zločinaca kako bi bili izvedeni pred lice pravde.

Kovač kaže da se, kao i njegovi sapatnici, nerado sjeća Tanje Dujić, mlade žene koja je tukla zatvorenike i zajedno sa suprugom se iživljavala nad njima.

„Ona se među tim muškarcima dokazivala. Bila je stvarno monstrum“, kaže Kovač i dodaje da će hercegovački logoraši bilo gdje i pred bilo kojim sudom svjedočiti da se u tom logoru dešavao pravi užas i učiniti sve da oni koji su tamo činili zločine budu osuđeni.

– Tanja, sada već bivša supruga komandanta logora „Lora“, osuđenog ratnog zločinca Tome Duića, došla je u našu ćeliju i naredila da zatvorimo sve prozore, ubacila je suzavac i odmah zatvorila vrata, kako bi koncentracija gasa i naše patnje bile što veće – kaže Borislav Hamović, bivši logoraš iz „Lore“, i nastavlja:

– I ponovo bi dolazila u našu ćeliju u pratnji uniformisanih ženskih osoba. Lično je birala žrtve, koje bi izvodila vani, provocirala na uvijek isti način nudeći seks, a teško batinanje uslijedilo bi bez obzira da li bi žrtve rekle „da“ ili „ne“ – kaže Hamović.

Dalmatinski komitet za ljudska prava 2009. godine državnim je tijelima podnio kaznenu prijavu protiv Tanje zbog „osnovane sumnje da je u razdoblju od početka aprila do sredine avgusta 1992. godine u prostoru VIC-a Lora u Splitu, u kojem su bili smješteni ratni zarobljenici srpske nacionalnosti, iste brutalno premlaćivala, mučila i vrijeđala njihovo lično dostojanstvo uvredljivim i odvratnim postupcima, koristeći uticaj koji je očito dijelom crpila iz činjenice što je bila supruga zapovjednika logora, pozivala je i podsticala na počinjenje opisanih nedjela i druge zatvorske stražare, što su oni bespogovorno izvršavali“, stoji u prijavi.

U izvještaju Dalmatinskog komiteta za ljudska prava iz Splita navodi se da je Belobrajdićeva zarobljene Srbe brutalno premlaćivala, mučila i vrijeđala njihovo lično dostojanstvo posebno uvredljivim i odvratnim postupcima. Uporno je, sistematski i gotovo svakodnevno, učestvovala u mučenjima, ponižavanju i drugim nečovječnim radnjama prema gotovo svim zarobljenicima, kako bi im nanijela velike patnje.

Teškim fizičkim i psihičkim zlostavljanjem ozbiljno im je ugrozila i povrijedila tjelesni integritet i narušila zdravlje.

Međutim, svjedočanstva logoraša iz „Lore“ još su potresnija.

Posebno teško je bilo u Bloku C. Logoraši iz Bloka C nigdje nijesu bili evidentirani i stražarima su služili za iživljavanje.

Demian Vokši na portalu h-alter.org objavio je tekst „Zločin i nagrada Tanje Belobrajdić“ u kojem kaže kako „sudionica mučenja zarobljenika u Lori danas djeci predstavlja svoj ‘antiratni’ roman“. I to je, ukratko, problem Lore u Hrvatskoj – efektivno je nepostojeća u medijima, a kamoli u javnom diskursu. Riječ je o jednom od najtežih ratnih zločina hrvatske strane, o kojem društvo uopšte ne priča, a kada društvo ne raspravlja o takvim stvarima i kada mediji te stvari ne prate onako kako bi trebalo, Tanja Belobrajdić može ići okolo po hrvatskim knjižnicama, školama i drugim kulturnim ustanovama bez da se iko zapita ko je zapravo ta osoba i šta je uradila. Tako žena koja je, prema svjedočanstvima nekoliko desetina ljudi, mučila i mlatila civile i ratne zarobljenike danas drži govore djeci o svom navodno antiratnom romanu. I nikoga nije briga.

Belobrajdić ga je zbog teksta prijavila Novinarskom vijeću časti, koje je na kraju zaključilo da novinar Demian Vokši nije prekršio pravila novinarske profesije. Jednako kao ni Boris Dežulović, kojeg je takođe demantovala i prijavila jer je objavio tekst „Japanci u Lori ili funkcija šupka“. Dežulović je u tom tekstu napisao: „vukovarska spisateljica Tanja Belobrajdić, autorica nagrađenog romana o stradanjima Vukovaraca u Domovinskom ratu, i gospođa Duić, pripadnica 72. bojne Vojne policije koja je mučila zatvorenike u Lori – ista su osoba“.

Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Tanja Belobrajdić svjedočila je na sudu 2002. godine u slučaju koji se vodio protiv njenog bivšeg muža, kada je rekla „da je često posjećivala supruga u Lori, posebno istaknuvši kako njezin suprug nije tukao nikoga“. „Naprotiv“, rekla je, „bio je vrlo zabrinut za njihovo zdravlje i vodio ih k liječniku…“ Duić je poslije pravosnažno osuđen jer je mučio ljude strujom, vršio „rektalne preglede“, prostreljivao im udove, rezao prste…

Braća Damjan i Gavrilo Tripković bili su zatočenici „Lore“. I njih je zlostavljala Tanja Belobrajdić. Damjan Tripković priča:

– I mene je provocirala. Ponudila mi je seksualni odnos, a zatim bezrazložno vrisnula, kao da sam je napao, što je bio znak grupi vojnih policajaca koji su čekali na hodniku i među kojima je bio i njen suprug Tomo, da ulete u ćeliju. Tada bi me isprebijali tako nemilosrdno da sam gubio svijest – kaže Damjan.

U istom periodu u „Lori“ je bio i Damjanov brat: “ Jednom je u našu ćeliju dovela četiri ili pet iscrpljenih, uplašenih djevojaka, koje su imale oko 18 godina. Želeći da nas isprovocira, upitala je da li bismo spavali s njima. Ćutao sam, ali me ovog puta to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Nosila je kratke pilotske čizme. Iznenada me nekoliko puta svom snagom udarila, oborila me, a ja sam izgubio svijest“.

Šezdeset jedan stradalnik iz „Lore“ koji živi u Hercegovini živi su svjedoci iživljavanja Tanje Belobrajdić. O njenom nečovječnom postupanju svi su spremni da svjedoče uz pomoć Dalmatinskog komiteta za ljudska prava i Tončija Majića.