Jedna od najvećih misterija čovječanstva – kako su izgrađene egipatske piramide – ponovo se našla u žiži javnosti, a zahvaljujući istraživanju Visentea Luisa Roselja Roiga.
On se posvetio modelovanju i analizi načina izgradnje piramida, dok je njegova studija nedavno objavljena u stručnom magazinu “NPJ Heritage Science”.
Radnici koristili nagnutu stazu?
Decenijama stručnjaci pokušavaju da objasne kako su drevni graditelji uspjeli da podignu i precizno postave kamene blokove, od kojih su neki težili do 15 tona, bez upotrebe savremenih mašina. Istovremeno, nijedan sačuvani pisani izvor ne otkriva kako je taj poduhvat izveden, podsjeća Daily Mail.
Nova studija nudi moguće rješenje – Keopsova piramida mogla je biti izgrađena uz pomoć skrivene spiralne rampe koja se protezala unutar same strukture.
Autor istraživanja smatra da su radnici koristili blago nagnutu stazu duž spoljašnjih ivica piramide, koja je postepeno zatvarana kako je svaka nova etaža dograđivana.
Za razliku od ranijih teorija, koje su podrazumijevale ogromne spoljašnje rampe, ovaj model omogućava kontinuirano podizanje blokova – nivo po nivo – bez stvaranja logističkih prepreka. Dijelovi spoljnog kamenog omotača privremeno su ostavljani otvoreni kako bi formirali uzlazni put, a zatim su zatvarani kada bi radovi napredovali, čime su svi tragovi rampe na kraju nestali, smatra autor.
„Prazan prostor“ unutar piramide
Razmjere ovog građevinskog podviga i danas izazivaju divljenje. Keopsova piramida se prostire oko 230 metara sa svake strane osnove i dostiže visinu od približno 146 metara. Istoričari procjenjuju da je izgrađena od oko 2,3 miliona kamenih blokova, tokom vladavine faraona Khufua. Takav projekat zahtijevao je izuzetnu organizaciju, planiranje i koordinaciju radne snage.
Jedan od ključnih doprinosa nove studije jeste procjena brzine gradnje. Kompjuterske simulacije pokazuju da su blokovi mogli biti postavljani svakih četiri do šest minuta, što bi ukazivalo na izuzetno organizovan i stabilan radni ritam.
Prema tim proračunima, piramida je mogla biti završena za svega 14 do 21 godinu. Kada se u obzir uzmu dodatni faktori, poput vađenja kamena, transporta i odmora radnika, ukupno vrijeme izgradnje procjenjuje se na 20 do 27 godina, što je u skladu s ranijim istorijskim procjenama.
Nova teorija potencijalno rješava još jednu dugogodišnju zagonetku – prisustvo neobjašnjivih “praznih prostora” unutar piramide.
Savremene tehnologije snimanja već su otkrile ove šupljine, a model Roselja Roiga sugeriše da bi one mogle biti ostaci “unutrašnje rampe”. Drugim riječima, praznine nisu slučajne, već dio originalnog građevinskog sistema.
Napredne metode simulacije
U vrijeme izgradnje piramide, tokom perioda poznatog kao Staro kraljevstvo Egipta, graditelji nisu raspolagali gvozdenim alatima niti točkovima za transport teških tereta. Ipak, koristili su sanke “podmazivane” vodom, konopce, poluge, zemljane konstrukcije i brodove na Nilu – dovoljno sofisticiranu tehnologiju da omogući ovakav poduhvat.
Nova studija koristi napredne metode simulacije kako bi pokazala da je konstrukcija bila stabilna tokom čitavog procesa gradnje. Analiza naprezanja pokazuje da su pritisci unutar strukture ostajali u granicama koje krečnjak može da izdrži pod sopstvenom težinom. Model je, takođe, usklađen sa postojećim fizičkim dokazima iz unutrašnjosti piramide, što dodatno povećava njegovu vjerodostojnost, navodi autor.
Za razliku od nekih ranijih hipoteza, nova teorija nudi konkretne, provjerljive tragove. Istraživači sada mogu tražiti specifične obrasce u kamenu – poput tragova popunjavanja ili habanja na uglovima, a koji bi potvrdili postojanje rampe.
Ako buduća arheološka istraživanja verifikuju ove nalaze, to bi moglo značajno promijeniti naše razumijevanje jednog od najpoznatijih spomenika na svijetu. Umjesto da se gradnja pripisuje isključivo ogromnoj radnoj snazi, nova teorija ukazuje na nešto drugo – pažljivo planiranje, precizno inženjerstvo i genijalno osmišljen sistem gradnje koji je na kraju “nestao” unutar same građevine.
(telegraf.rs)
