Iako ima bogatu karijeru, Tom Kruz ima jednu neostvarenu želju kada su uloge u filmovima u pitanju, mada taj filmski projekat nije dobro prošao. Karijera Toma Kruza snažno je obilježena naučnom fantastikom. Od filma „Na ivici budućnosti“, koji je uprkos zahtjevnoj produkciji postao uspješan, do saradnje sa Džozefom Kosinskim na „Zaboravu“, koja je kasnije otvorila put i ka hitu „Top Gan: Maverik“.
Čak se i tehnologija kojom se koristi Itan Hant u serijalu „Nemoguća misija“ lako može svrstati u domen SF-a.
Ipak, postoji jedan naučnofantastični projekat u kojem Kruz, iako je to želio, nikada nije zaigrao glavnu ulogu. Riječ je o filmu „Džon Karter“, velikom studijskom naslovu koji je s vremenom ostao upamćen i kao jedan od najvećih finansijskih promašaja u filmskoj industriji, piše Kolajder.
Kako je Tejlor Kič dobio ulogu
„Džon Karter“, snimljen prema djelima Edgara Rajsa Barouza, na papiru je imao sve što je potrebno za veliki uspjeh. Film je režirao Endru Stenton, autor Piksarovih hitova „U potrazi za Nemom“ i „Vol-I“, a u radu na scenariju učestvovao je i cijenjeni pisac Majkl Šejbon, poznat po doprinosu filmu „Spajdermen 2“.
U glumačkoj postavi našla su se i poznata imena poput Brajana Kranstona, Vilijama Defoa i Marka Stronga.
Ipak, potraga za glavnim glumcem pokazala se kao jedan od osjetljivijih djelova produkcije. Iako je uloga na kraju pripala Tejloru Kiču, Kruz je za projekat pokazivao ozbiljno interesovanje. Režiser Endru Stenton kasnije je objasnio da je Kič već bio u fokusu u trenutku kada se Kruz uključio u razgovore.
Kako je rekao, Kruzovo interesovanje za film nije ga iznenadilo jer je glumac sa tim materijalom bio povezan još godinama ranije. Istakao je i da je Kruz tokom razgovora bio izuzetno profesionalan i da je pokazao razumijevanje za to što je proces audicija sa Kičom već bio u toku.
Kruzova povezanost sa projektom seže još u devedesete, kada je Dizni razmatrao adaptaciju u kojoj bi upravo on tumačio Džona Kartera, dok bi Džulija Roberts igrala princezu Dejah Toris. Film je tada trebalo da režira Džon Mektirnan, poznat po naslovima „Predator“ i „Umri muški“, ali je projekat na kraju zaustavljen.
Film koji nije uspio da pronađe publiku
Sa vremenske distance, „Džon Karter“ se najčešće opisuje kao ambiciozno zamišljen film sa razrađenim svijetom i izraženim političkim elementima. Posebno se ističe vizuelna izvedba, pri čemu je Stentonovo iskustvo u radu na animiranim filmovima doprinijelo uvjerljivosti kompjuterski generisanih likova poput Tarsa Tarkasa, kojem glas pozajmljuje Vilijam Defo.
Kao jedan od glavnih razloga neuspjeha često se navodi marketinška kampanja, koja nije uspjela jasno da predstavi film publici. Promocija nije dovoljno precizno komunicirala ni njegov žanr ni širi kontekst priče, pa je „Džon Karter“ teško pronalazio put do gledalaca.
Među odlukama koje su se kasnije posebno izdvajale bila je i ona da se u promociji ne ističe Stentonova povezanost sa Piksarom, iako se smatralo da bi upravo to moglo pomoći privlačenju dijela publike.
Dodatne rasprave izazvao je i izbor naslova. Umjesto naziva „Princeza sa Marsa“, koji bi mogao jasnije da upućuje na izvorni materijal i žanr filma, odabran je naslov „Džon Karter“. S obzirom na to da mnogi gledaoci nisu poznavali književni predložak, takva odluka nije doprinijela prepoznatljivosti filma.
U analizama se pominjalo i da je Diznijev marketing u to vrijeme vodila osoba bez iskustva u filmskoj industriji.
Promašaj koji je označio novu fazu za Dizni
Iako „Džon Karter“ nije ostvario očekivani rezultat u bioskopima, njegov neuspjeh dogodio se u periodu važnih promjena za Dizni.
Nekoliko mjeseci kasnije „Osvetnici“ su postigli izuzetan komercijalni uspjeh, a studio je u međuvremenu preuzeo i Lukasfilm. Time su Marvel i „Ratovi zvijezda“ postali ključni oslonci Diznijeve strategije u oblasti velikih franšiza, uključujući i naučnofantastične i avanturističke naslove.
U tom kontekstu, „Džon Karter“ je ostao primjer ambicioznog projekta koji nije uspio da pronađe širu publiku. Endru Stenton pokušao je da ekranizuje raskošnu svemirsku avanturu zasnovanu na poznatom književnom predlošku, ali film nije imao promociju koja bi taj pristup dovoljno jasno približila gledaocima.
(B92)
