AKO SMIJEM, BIH SE OBRATIO I(LI) (PRI)UPITAO CRNOGORSKU JAVNOST!?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Vidim, još uvijek dosta dobro bilo to u blizini ili daljini! Nijesam oslijepio, uprkos danonoćnog čitanja i(li) pisanja, kao i godina koje brojim. Ali ni tako, meni, baš ne pada za (pre)lako njihovo breme nositi! Ne dam, da teret životnih nedaća, koje su me snalazile, pa i dan današnji me ne (na)puštaju odnosno ne mimoilaze već toliko pritiskaju da hoće skoro da me ophrvaju i savladaju! Posebno mi teško pada kad mi ne daju da se glasnem i iznesem svoje mišljenje, stav stručni i naučni, iako stranačkog opredeljenja nemam niti zaštitu kao takvu trebam.

Naravno, kao diplomirani istoričar po vokaciji – profesiji, uz to doktor istorijskih nauka u zvanju višeg naučnog saradnika, ekvivalent vanrednom profesoru na visokim ustanovama – univerzitetima, da imam svoj lični, stručni i naučni pogled na društveno-politički, demokratski i ukupni razvoj crnogorskog društva i da ga iznosim sasvim ozbiljno, a shodno svojim arhivskim istraživanjima i ukupnom poimanju relevantnih činjenica i dokumenta – arhivske građe sa kojom raspolažem!

Tako sam vaspitavan, školovan i obrazovan da se služim ozbiljno i samo snagom argumenata da govorim bilo u struci i(li) nauci pisanjem članaka, studija, monografija i tako dalje, pa bilo to i u javnosti u nešto malo „komotnijoj“ verziji izlaganja problematike sa kojom tumačim crnogorsku zbilju u kojoj sam živio i dalje još živim.

Ne kaže se uzaludno „utopljenik se i za pjenu – slamku hvata“, jer ta „slamka“ može da mu bude neki ili jedini spas, makar da se odloži davljenje dok ne stigne ruka pomoći od nekoga ko hoće da (te) čuje! A tek meni može od pomoći biti, koji sam i u bukvalnom smislu neplivač! Tako sam primoran potražiti stručnu pomoć odnosno „prav(n)i lijek“, ako bi ga (ne)ko htio dati, (pre)poručiti ili uputiti me na pravu adresu, kako bih se oslobodio napasti i brige koja me je snašla!

U prirodi živih bića, ljudi ili životinja, je da se brane od (na)pada ili da u protivnom (do)čekaju pa šta im se desi! Izreka jedna kaže: „I mačka, kad se ispod nađe, grebanjem se brani “! E, ja sam u takvoj situaciji „pod tužbom“ pa moram da se branim kako znam i umijem. Neću da se predam i da čekam šta će mi se desiti i kako će me bilo ko dočekati ili htjeti „prav(n)o razumjeti ili (ra)strgnuti“, navaljujući mi i što jest i mnogo više onoga što nije!

Osjećam ja i ujedno pretpostavljam šta bi moglo biti da mi se sprema, iako ne mogu znati „šta se iza brda valja“! Ali neki predosjećaj, intuicija, šesto čulo moje, a posebno „snovi pusti moji“ predskazuju mi da se neka moćna i „pravna sila“ udružila i na mene pojurila! Hoće i teži da platim za sve što je drugi (po)činio, da uguši moju živu i slobodnu riječ, da budem nečujan i snishodljiv kad oni hoće i kako bi htjeli! A posebno o njima, kad pričam ili ih samo (s)pominjem, iako ne vrijeđajući niti klevećući nikoga ni u primislima, a još i manje da mogu uticati negativno na ugled i reputaciju njihove poslovnosti, časti i ugleda!

Naravno da vidim „silu i oblake tamne“ koji su se nadvili i kreću se ka meni, približavaju sve brže i brže! Tu su, već su iznad mene došli i prijete da svoju olujnu moć od magle, vjetra, kiše i grada-tuče sruče sve na moju glavu i oduvaju me nemilice i zauvijek! Ako budem i to preživio ostaću nikome od koristi i biću više mrtav nego li živ, i na veliki teret porodici.

Naslućujem „borbu neprestanu“ i nemilosrdnu dokle god mognu da me uvijaju i savijaju, a ujedno i sabiju, probaće, ako mognu, i „u top da me stave“, kako se to slikovito u narodu kaže!

Neću se tako za lako dati, a još manje bez „borbe“ odnosno riječi moje javne kao odbrane predati! Naravno da ću (na)pisati i „Odgovor“ da to bude pravno valjano, kako ne bih unaprijed sam sebi oduzeo mogućnost datu za odbranu, kao jed(i)nu vrstu „pravnoga lijeka“ onome koji je pod teretom „tužbe“!

Priznajem, ne volim ići na Sud! Sve ću časno pokušati pravnim sredstvima i zamolnicom ili dogovorom sa protivnom stran(k)om da do njega ne dođe. Međutim, na sebe nedam ništa što nijesam (u)činio grdno da padne i da me neko za to (op)tereti pa ću se, iako nerado, Sudu odazvati!

Nadam se da i ovaj tekst, kojim se obraćam ukupnoj „Crnogorskoj javnosti“, moći da se čuje, saslušaju riječi onoga čiji je glas sada kao i do sada bio „glas vapijućeg u pustinji“ od „žeđi za istinom i pravdom“, da se sve potanko sagleda i procijeni pred čim se kao čovjek nalazim! Ne tražim da mi neko pritrči u pomoć iz ko zna kojega interesa ili namjere, niti bilo koga primoravam već samo iznosim činjenično svoje stanje i svu svoju nemoć da dođem do istine sa kojom bih se suočio, nedvosmislen i jasan stav zauzeo upravljajući se prema tome ubuduće.

Uvjeren sam da ovim što pišem nikoga ne vrijeđem niti imam ni primisao lošu il’ uvredljivu! Međutim, morate me razumjeti da su moji pokušaji da dođem do tačno onoga što se dešavalo, što je bilo i kako je tekao cijeli taj proces „transakcije – poravnanja – vraćanja duga“ ili ne znam kako već da ga naslovim a da se neko ne nađe uvrijeđen i povrijeđen, gotovo ostali bezuspješni odnosno bez odziva od strane onih koje su u svemu tome imale neku odnosno izvjesnu ili službenu odgovornost, a na sve su se i javno oglušili sada kao i do sada!

Znam, i potpuno mi je jasno gdje sam odnosno da se nalazim pred „zidom ćutanja“ od svakoje strane, javne, stručne, naučne, pravne i tako dalje, gdje svi okreću glavu kad me ugledaju. Samo da ih ne zaustavim i (za)pitam sa molbom šta je u pitanju to bilo i kako se završilo, ako se završilo, legalno ili nelegalno, validno ili simulirano, sa znanjem ili bez njega, tajno, ko je odgovoran ili nema odgovornosti, shodno onoj narodnoj „vuk pojeo magarca“!

Kako koji dan odmiče, a meni se približava dan kada bih morao podnijeti odgovor, ako već neću da se unapijed predam! A neću, niti imam namjeru ni u primislima, pa zato i ovo pišem da se čujem kao „druga strana“ i da ne ostane da nijesam svuda pokucao na vrata bilo otvorena, poluotvorena, zaključana i osobe kojima sam se obraćao zanijeme, prosto rečeno i nemaju vremena da te makar na minutu saslušaju, a za koje sam (po)mislio da se sa njima mogu, makar, posavjetovati ili od njih dobiti uvjeravanje da nijesam ili jesam u pravu!?

Rekoh da sam sada stao ili skoro pa udario o „zid ćutanja“ od strane svih kojima sam se obraćao! A sve mi izgleda i onih koji su o tome pisali i čije sam članke i naslove prikupio i fotokopirao da ih imam na Sudu, ako zatrebaju kao odbrana protiv onih koji imaju drugačije „argumente“ na sve moje iznijeto!

Evo nekih naslova pa sami (pre)sudite, (pr)ocijenite ili zaključak svoj donesite: Vijesti.me, 01.04. 2023. 14:43h, Krgović: Prva banka i Đukanović kršili zakon, prvi milion stečen nelegalno; Borba.me, Politika, maj 12, 2021 Medojević: Odmah uhapsiti odgovorne za finansijsku prevaru Prve banke; Borba.me, Politika, apr 5, 2026, Medojević: Živimo u vremenu Vlade Alana Forda i Monti Pajtona, korupcija pokrila sve pore društva; Borba.me,

Društvo, apr 6, 2026 Crna Gora mora kazniti odgovorne za ubistvo Duška Jovanovića; CIN, (Centar za istraživačko novinarstvo), Oct 14, 2016, KREDITI PRVE BANKE: Kad se narkobosovi i povezane osobe čašćavaju milionima; Borba.me, Politika, apr 8, 2026, Popović o kontroverznom biznismenu bliskom DPS-u: Čedo Popović nije nastao juče, gradio je objekte dok su institucije gledale u stranu; Vijesti.me, 15. 10. 2016. 06:29h Ažurirano: 15.10.2016. 06:29h, Naslovna, 15.10., Foto: Vijesti.

Danas u „Vijestima“: Kad se narkobosovi i povezani čašćavaju milionima (…); BIZ, B92, Region, Sreda, 28.07.2010., 09:16, CG: Prva banka trikom “vraćala“ dug; Radović: Bankar.me, May 27, 2024, Prva banka opstaje uz pomoć Vlade; Vijesti.me, 14.03.2024. 17:45h, Prva banka pod mjerama CBCG: Acu Đukanoviću manjka šest miliona eura; Primorski portal, 09. 04. 2026, 08:39 Prva banka tužila novinarku Vesnu Radojević: Traže 7.000 eura jer im je „povrijedila pravo ličnosti“; Borba.me, Društvo, apr 9, 2026, Đukanovići (ponovo) udarili na slobodu javne riječi? Prva banka tužila novinarku Vesnu Radojević! I tako dalje!

„Zid ćutanja“, koji je na nekim mjestima imao „šupljina“ kroz koje sam i nekako prolazio i dolazio do podataka – informacija, sad je postao čvrst i monolitan, kao da je od „armiranog betona“! Udaram glavom o njega, ne tako čvrsto ali uporno i sa dosta opreza!? Boli me i već „krvarim“ od brojnih udaraca i naravano da znam da stojim odnosno da udaram o neprobojni zid!

Znam da sam nemoćan i ujedno svjestan sam činjenice da bez neke „Svevišnje sile“ nema mi spasa, iako sam u svemu tome čist, ispravan, iskren i da su pravda, ako je ima, i istina sve na mojoj strani! Takođe, znam i da tu može biti raznoraznih uplitanja i preplitanja nečijih interesa i da će biti mnogo teško da istina ispliva i pravda pobijedi, o svemu rečenom odnosno o onome što mi se stavlja na teret, a u javnosti se i dalje ćuti odnosno „zid ćuitanja“ stoji i niko riječ da koju prozbori! ZAŠTO! Tako mi se cijlog života to dešava i ponavlja!

A bogme je bilo u ne tako davnoj prošlosti u istoriji država sa malo više demokratskih sloboda gdje je bilo mnogo težih slučajeva. I tada se, ipak, nađe neko ko je javno branio ugroženu slobodu čovjeka, njegovu slobodu riječi i izražavanja, koji je imao svoj lični stav, uvjerenje i ubjeđenje! (Pri)sjetimo se slučaja odbrane Emila Zore u političkoj aferi – Drajfusova afera  u Francuskoj (L’affair Dryfus) i tako dalje!

A ne treba ni tako mnogo daleko ići u prošlost nego pogledati za ugroženu slobodu riječi koju je platio glavom, novinar i izdavač Slavko Ćuruvija ili kod nas ubistvo urednika dnevnog lista „Dan“, Duška Jovanovića! To je mnogo teže od svega onoga što se meni stavlja na teret, iako je ugrožena moja sloboda riječi i iznošenja kritičkoga stava na određene anomalije u crnogorskome društvu!

Svoju slobodu misli, riječi izražavanja i davanja u javnost oni su je platili glavom –životom, svu svoju istinu, a sve u cilju odbrane istine i slobode riječi u društvu i uopšte u javnosti!

Možda će jednoga dana, a sigurno je da ja to neću doživjeti, naći će se i pored postojećeg „zida ćutanja“ o navedenom istina, ipak, pojaviti i to puna i potpuna u svakome smislu!

Sačekaću još, pa ću ipak iznijeti ovo što sam sada za vas odnosno za crnogorsku javnost napisao kao upit i molbu, makar, nek se čuje da se ne plašim istine koju saopštavam, uvjerenja i ubjeđenja da sam potpuno u pravu, i ujedno stava ličnog, stručnog i naučnog koje iznosim u svojim tekstovima pune tri i po decenije. Pravo, pravda i istina su na mojoj strani, u to me ne možete razuvjeriti niti ubijediti bez jakih, legalnih, legitimnih i validnih dokaza!

Dakle, odgovora nema ni sa jedne strane, iako strpljivo čekam svojim tekstovima pokušavam taj zid „zid ćutanja“ ne mogu razbiti, ali makar da ga načnem i probijem odnosno neka ima neku pukotinu od koje će se vremenom probušiti, provaliti i zauvijek srušiti!

Prinuđen sam ili bolje reći iznuđeno je da kažem šta mislim o (ne)javljanju, neću da kažem ćutanju, dr Igora Lukšića, bivšega ministra finansija, što nije našao za shodno da kaže kratko „u pravu si ili nijesi u pravu doktore istorijskih nauka“!?

Ujedno ću, ipak, reći i da donekle imam razumijevanja što ne odgovara jer se tu, prema mojem mišljenju i sopstvenom poimanju politički razlozi ukrštaju i ko će znati koji sve interesi prevladavaju, a bio je na tako odgovornoj državnoj funkciji. Neka ni ne zamjeri na iznijetom slobodnom i neuvredljivom mišljenju.

Naravno, mislim da još imam jedan pokušaj a to je, javno ću vam, ipak, reći ili otkriti, ako u cijelom ovom mojem iznuđenom javljanju prethodna četiri teksta ili ona koja su odavno objavljena hoću da na indirektan način da p(r)ozovem se na diskriminaciju mojeg javnog izražavanja i istupanja, gušenja moje javne i slobod(n)e riječi, što je u ovom slučaju riječ o „Zaštitniku prava i ljudskih sloboda“ odnosno OMBUDSMANU, koji bi trebao po službenoj dužnosti da razmotri moja javna istupanja u kojima branim slobodu misli i da sam diskriminisan po bilo kom osnovu (…) javnog istupanja i iznošenja mišljenja, slobode riječi i govora!

Da li ima elemenata u kojima mi se brane i zbog kojih bi trebao da reaguje i uzme u zaštitu osobu kojoj neko hoće uskratiti ili ugušiti njegovo zakonsko, ustavno pravo i ljudska prava koja su zagarantova Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama?

Ako se već on ne oglasi ja ću biti prinuđen da mu uputim otvoreno pismo! Samo nemojte da neko shvati pogrešno i da ja ovim nešto hoću sebi u korst da stavim a drugome da to bude uvredljivo. A sve u cilju da mi se pruži „djelotvoran pravni lijek“ zbog toga što su mi izvjesna prava i sloboda mišljena i iskazivanja povrijeđena. Daleko od toga, ni u promisli(ma) nema da bih bilo koga vrijeđao!

Neću, ne mogu i da hoću da odgovaram za krivicu koju nijesam učinio, a još manje neću niti mogu da priznam nešto za šta sam duboko uvjeren i ubijeđen da sam u pravu i da ću za „svoju pravicu“ da se borim svim dozvoljenim pravnim sredstvima!

Tražiću odgovor na ono što mi je stavljeno na teret a nijesan ga ja skrivio niti je sa mnom počelo! Mnogi, mnogo prije mene su započeli, inicirali, pričali javno, pronosili, tvrdili po brojnim štampanim i elektronskim medijima ili portalima, pa sada okreću glavu ili bježe od pravde i istine, a svaljuju je na mene kao da je od mene počelo, što je notorna neistina.

Mnogo toga je rečeno i otvoreno se istupalo bilo od pojedinaca, političara, poslanika i tako dalje da bih ja na kraju bio žrtvovan i svojom glavom-životom plaćao tuđe račune sa kojima imaju naum i cilj da uguše moju javnu riječ, kao i slobodu mišljenja i iznošenja ličnoga, stručnoga i naučnoga stava!

Kome i na koji način, u čije argumente da se može potpuno povjerovati da je istina na njegovoj strani, a da se i dalje od 2009. godine u crnogorskoj javnosti i dalje priča i pripovijeda i iznose razne tvrdnjem, argumenti u mnogobrojnim naslovima i sadržaju tih naslova da je to bio „trik, simulacija, neistina“ i tome slično a da moja malenkost sada to kao ultimom nečijom platim a od mene nije ni počelo niti sam ja tu imao ikakvog udjela skoro dvije decenije!

Pa sada neko hoće da prelomi preko koljena i na mene pokaže svu istinu o navedenom „plaćanju, povraćaju, izmirenju, poravnanju“ duga „Prve banke“ i države Crne Gore odnosno Ministarstva finansija.

Zar ja sada treba da ućutim i ne kopkam, iako nemam ni nijamnju namjeru po tom pitanju! A jesam i tačno je da sam rekao to što sam rekao i preuzeo, ujedno stekao povjerenje uvjerenje i ubjeđenje da tu nijesu čista posla i da pretežu navodi inih brojnih tekstova koji su se dugi niz godina objavljivali, a država više nije demantovala!

Ni sada crnogorska javnost ništa ne zna dalje o tom pitanju jer su oni stavili tačku na svoju „istinu“, a ono što se pojavljuje u javnosti crnogorskoj za to nikoga nijesu teretili već je na meni danas, poslije toliko godina, da se slome koplja i ujedno prevlada njihova istina!

A kakva je to istina, kada niko nema hrabrosti da demantuje naslove makar one koje sam ja na ovome mjestu podastro odnosno iznio? Ako je to pravo, pravda i istina jedne strane onda to je blijedo, jadno i nikakvo, neutemenljo i providno da se na takav način zataška prava istina, pa ma kakva ona bila za jednu ili drugu stranu ili u krajnjem za „Crnogorskiu javnost“ i moju malenkost koju je neko gurnuo i kojoj nekom podmeće da je od njega/mene i sa njim/sa mnom sve (ot)počelo i da ja svu tu istinu njihovu s podnijetom tužbom platim i izmirim cio „javni dug“ o tom slučaju, a koji i dan današnji nije završen i ne zna se potpuna istina o tome!

E, bogme neću niti još manje mogu da budem ja taj veo zaborava, i ujedno „prekrivača“ sa kojim će se sve zataškati i biti ultima od istine kojom će javnost crnogorska biti ugušena, i da je samo istina onakva kavu su oni koji tužbu podnose ima da se samo vjeruje! Neću, niti mogu, da takvu neistinu neko stavi na moju glavu i da ja to platim na silu, a prihvatim sramotu svoju kojom ničim nijesama skrivio. Neću, i neću, pa činite šta hoćete!

Čekam dva-tri odgovora onih kojima sam se obratio lično ili javno preko medija, imam još vremena i strpljiv sam da sačekam taj odgovor pa makar i na moju štetu bio on bio, a neće jer ni oni više ne govore!? Ako ne uslijedi ja ću i dalje ići od nemila do nedraga, kucati na vrata navisočijih adresa! A tamo, gdje mi bude otvorno zamoliću ih za odgovor, tako ću ići ako bude treblo i do Strazbura, samo da prethodno iscrpim sve mogućnosti ovdje u Crnoj Gori, iako već dobrano naslućujem šta će od svega toga biti!

Neka znate Vi, kao „Crnogorska javnost“, da neću (posu)stati sa pisanjem i ujedno postavljanjem pitanja u cilju da se sazna prava i potpuna istina i ujedno da skinem teret koji mi je neko prikačio ili hoće da me time zaustavi u traganju za daljom istinom! Njihova „istina“ koju daju ukupnoj javnosti je njihovo pokriće da se dalje o tome ne smije javno pričati, naravno da po kuloarima priče se ne mogu zaustaviti!

Ali, u krajnjem, njihova namjera nije sem da jednom zauvijek preko podnijete tužbe primire moju javnu riječ iznošenja sopstvenih mišljenja i kritičkog osvrta na događaje u crnogrskoj nedavnoj prošlosti odnosno trodecenijskoj vladavini za period sedmostrukog premijera, u dvostrukom mandatu predsjednika države, sada počasnoga predsjednika Mila Đukanovića.

Šta se htjelo sa tužbom, kakve su (bile) namjere o tome neću na ovome mjestu niti je moje da prejudiciram ishod, a još i manje da iznosim pretpostavke oko toga šta će se desiti ili dešavati? Uvjeren sam jedno i ubijeđen da se na ovome teško može završiti i da će nadležni  „Osnovni sud“ o tome odlučivati i donijeti konačnu odluku sa kojom će se, makar, u pravnom smislu dveju stranaka i jedni i drugi morati zadovoljiti ili prihvatiti pa čak i sa žalbama! Ipak će se jednoga dana i to zvati juče!

Kako god bilo o tome nema dalje priče! Znam jedno, posigurno, da je meni lično nemilo što je do ovoga došlo da se moram na poziv Suda odazvati i reći ono što imam u svoju odbranu, i tražiti pravo svoje, pravdu i istinu o cijelom slučaju. Neću sigurno potpisati kapitulaciju, nego ću i dalje nastaviti borbu sve do konačne odluke i prihavtiti je ako me ubijede snagom argumenata da nijesam u pravu i da je istina na njihovoj starni.

Za sada me niko ne demantuje, a još manje mi daje mogućnost da saznam istinu, ali i to je neki znak!? Ko zna zašto je ovo dobro što je podnijeta tužba baš protiv mene, koji najmanje sa manje od promila imam „krivicu“ u svemu tome i toj takvoj nametnutoj krivici!

Postigniut je kontra efekat od onoga sa kojom je namjerom pokrenuta tužba! U to sa sasvim uvjeren i ubijeđen rečnim argumentima i interesom!

Mišljenja sam, sa uvjerenjem i ubjeđenjem, da do ovoga moglo je da ne dođe.  U ovom sporu i jedna i druga stranka gube, ništa ne dobijaju. Već je šteta učinjena pa u krajnjem svi su samo na gubitku prije svega javnom. A ništa se drugo neše promijeniti.

Satisfakcija, bilo moralna ili materijalna i za jednu i za drugu stranku u sporu, sasvim će biti minorna i vrijeme će je ubrzo prekriti, a vama „Crnogorskoj javanosti“ ostaće  i dalje upit šta je od svega istina, koja za sada se neće otkriti! A kada za to bude došlo vrijeme šta će kome trebati i donijeti? Ništa dobro ni za jednu ni za drugu stranu. Duboko sam uvjeren u navedeno.

Poštovana „Crnogorska javnosti“, sve ovo govorim i iznosim kao istoričar koji je mnogo  čitao i istraživao, pa na osnovu pročitanog i brojnih dokumenata arhivskih imam izvjesna saznanja o brojnim i mnogo većim aferama, koje su nam u okruženju ili po zapadnoevropskim zemljama bile i duže su trajale, imale mnogo jači odjek, pa se na to sve ne kažem zaboravilo ali snaga dešavanja dnevno-političkih prevazilazi prošlost i sve ono što se dešavalo! A onda se, kad nam nešto naiđe prisjetimo, kako se to i kada kod nas tako nešto slično desilo i onda se potežemo za argumentima.

U ovoj pravnoj stvari koja se očekuje ni jedna od dvije strane ništa ne dobija. Niti će meni ako „pobijedim“ to velika dobit biti i osloboditti me pritiska neprospavanih noći, niti ću ja biti taj koji je ubijedio javnost i šta je istina od onoga što se dešavalo, a za šta sam optužen! Takođe, ni druga strana ako „pobijedi“ neće time slaviti svoj budući poslovni uspjeh dobiti ili ugleda da će joj porasti, a mislim ni da će se znatnije broj njenih klijenata povećati ili kreditnu sposobnost povećati mnogo više od očekivanog, a niti manje – umanjiti.

Jednom riječju gubitnici smo kako god okrenemo, a ni Vi kao „Crnogorska javnost“ nijeste na nekom dobitku sem što u ovom slučaju Vas opterećujem(o) tekstovima koji su bilo od mene ili nekoga drugog iznuđeni, podnijetom tužbom. A tako isto teško da ćete se svi uvjeriti, niti ubijediti da sam ja taj koji je mjerodavan faktor i donosim presuđujem kako je sve bilo prije mene a ničim nijesam u to umiješan, kako ono kažu „nit’ luk jeo nit’ luk mirisao“!

I najnoviju vijest koju danas pročitah, dok pišem ovaj tekst, jeste da nijesam više usamljen kao tuženi od strane „Prve banke, osnovane 1901.” za skoro istovjetno djelo sa identičnim novčanim iznosom „nematerijalne odštete (…)“ što tumačim kao stepen jači i viši u cilju pritiska na slobodu misli i slobodu riječi izražavanja, slobodno kritičkog sagledavanja i zastrašivanja da se ne smije pričati o nečemu što je javni interes, iako nije u interesu te banke ili barem ne onako kako oni to vide i razmišljaju”!

Da li će se na tome oni zaustaviti ili ćemo uskoro imati još „pristalica” koji tako slobodno misle, ostaje da se sačeka pa nećemo pretpostavljari ali primjećujem(o) i ujedno pitam(o) u interesu „Crnogorske javnosti” kojoj se sa navedenim tekstom i obraćam(o)!

Poštovana „Javnosti crnogorska” slobodan sam Vas upitati „Ako smijem, tako reći” sve mi se čini i postajem sve više uvjereniji i ubjeđeniji da neko ko ima novac, banku, biznis, ko se obogatio u vremenu tranzicije crnogorske iz perioda 1990-2020. godine da na mala vrata hoće da uvede ne samo CENZURU ŠTAMPE već nadasve CENZURU SLOBODE GOVORA, IZNOŠENJA SOPSTVENOG MIŠLJENJA, kritičkoga stav, stručnog i naučnog znanja čime bi današnja Crna Gora, koja je na pragu ulaska u EU i sve čini da do toga čina dođe, postaje zemlja  u kojoj se drastično gaze ljdska prava i slobode zagarantovane ne samo Ustavom Crne Gore nego Evopskom konvecijom, priznate i „podcrtane”?!

Da li će na sve navedeno, a ima ozbiljnih elementa koja se odnose na kršenje ljudskih prava i sloboda ili njihovo ugrožavanje u Crnoj Gori, reagovati Zaštitnik ljudskih prava i sloboda odnosno Ombudsman, a ujedno i cijeli „esnaf” udruženja slobodumnih novinara da zaustavi CENZURU, slobode misli i riječi, govora i pisanja-izražavanja?!

Mislio sam da je to vrijeme mnogo iza nas, otišlo u nepovrat! Međutim, već prethodna dva navedena primjera odnosno dvije tužbe „Prve banke, osnovane 1901.” pokazuju da su pojedini moćnici, novopečeni biznismeni, parajlije uveliko pripremaju da uguše ili ućutkaju SLOBODU MIŠLJENJA, GOVORA I KRITIČKOGA SAGLEDAVANJA I IZNOŠENJA SLOBODNOGA STAVA!?

NEKO SE OD MOĆNIKA MNOGO OPASNO ZAIGRAO! Da li če uspjeti u toj i takvoj namjeri na nama je, na  ukupnoj „CRNOGORSKOJ JANOSTI” DA NE DOZVOLI(MO) ono što je bilo u nedavnoj našoj oprošlosti, a što je i ujedno bilo pogubno za demokratski razvoj naše države Crne Gore i što bi nas zauvijek ne samo skrenulo nego i otjeralo – vratilo unazad zauvijek!!!

Upućujem srdačan pozdrav i visoko poštovanje CRNOGORSKOJ JAVNOSTI!

Podgorica, Na Veliki petak, 10. april 2026. godine   

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)