AKO SMIJEM, PITAO BIH: DA LI JE PRVA NIKŠIĆKA ŠTEDIONICA JEDNAKO „PRVA BANKA“ OSNOVANA 1901?!

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Dolazi neko grdno vrijeme ili je već uveliko došlo, no ja dobro ne vidim svojim staračkim očima, da u javnost crnogorsku kad „ulaziš“ ili ako se nekome obraćaš obavezno se moraš osigurati riječima izvinjenja, da ti ni dlaka na glavi nema ni primisao uvrede ili ne dao Bog zle kakve namjere! Da (ne)kome ne zavidiš na čisti obraz njegov koji je švercom cigareta i(li) nafte noću sa fenjerom (o)svijetlio utovar, „nabrao“ se para da ih ni tovarni konji, koji tegle po šumama, ne bi mogli ponijeti!

Strogo pazi da koga svijm pitanjem da ne tičeš, a kamoli da vrijeđaš! Ni u primislima nemoj da si se usudio. Znam i ne treba mi upozorenje nikakvo, toga se i pridržavam. Ali moram da pišem i to mi ne možete zabraniti, a posebno svoj stav, stručno i naučno mišljene i utemeljenje reći ću javno  i ujedno ga braniti pa neka bude šta bude! „Tvoja sablja Gospodare, moja glava“!

Moraš, ako hoćeš da te teško ne oglobe i živu ti čapru strgnu sa tebe, sa strahopoštovanjem i dubokom snishodljivošću obavezno(m) i prije nego što javno riječ (iz)rekneš kao svoj stav, mišljenje, neslaganje, kritiku (Sic!), ma ni da pomisliš, a daleko od svega toga, tek da svoje stručno i naučno znanje i zvanje izneseš, sem da ih prethodno moliš i poljubiš u nogu!

Pitaj da li možeš reći to što misliš i na koji način kako da udovoljiš njihovom uhu, pogledu i ugledu da (im) bude ugodno! Ko si ti – vi, da pitaš – pitate, kako je neko stekao bogatstvo ili da im zamjeraš – zamjerate na na svemu onome što su (s)tekli tokom trodecenijske vladavine „mladih, (s)lijepih i još pametnih“? A nemaju ni približno škole koliko ti koji tako hoćeš da pišeš, niti su toliko godina radili, a još manje osjetili tegobu života u tada(š)njoj njihovoj „demokratskoj i ekološkoj državi“!

Celivaj ih u pruženu lijevu ruku, a najbolje da klekneš i poljubiš im papuče! I, da ti je dobro što ti je i to dozvoljeno odnosno dopušteno! Nije valjda opet došlo vrijeme kralja i Gospodara Nikole M. Petrovića Prvog!? Navikavajmo se na nove evropske standarde, ako već hoćemo da uđemo u EU!

A (pri)sjetimo se kako je naš „svetac Grbaljski“ Sveto, mudrac, filozof, po logici „ideolog partijski“ a pravnik po vokaciji, vješto se obraćao prilikom javnog obraćanja ili tokom intervjuisanja: „Ako smijem, tako reći“, pa nastavi kako on hoće da kaže i šta mu je volja, jer  osoba koja ga pita od straha prećutno potvrđuje da slobodno može nastaviti „Ako smije(m), tako reći!

Ovih sam dana prezauzet! Prosto rečeno ne stajem! Ima u narodu, za takvu osobu, jedna izreka: „taj leti, zemlja ga ne drži“!? Razapet sam, na sve četiri strane Podgorice! Idem-trčim-letim od centra grada do Tološa, pa onda do Zabjela, od Starog aerodroma do Cetinjskog puta! Sve u potrazi da naiđem na nekoga koji će mi makar „savjet ili odgovor dati na moje pitanje, samo negacija, sa „NE“ ili potvrda, sa „DA“!

U toj velikoj trci i zbrci odnosno jurnjavi, jedva stignem na pet minuta doći do najmlađega unuka! Sad, krajem ovoga mjeseca mu je peti rođendan, na zdravlje i sa srećom, koji me čeka i gleda u mene kao da sam Bog i njegov vascijeli svijet! Nekako ugrabi da pita, moj unuk Vasilije, mene: Deda, što radiš? Pišem, kratko odgovorih! A što toliko pišeš? Moram, opet kratko odgovorih! Samo me pogleda, svojim bistrim i pronicljivim očima, povuče se i reče mi: „Idi, …“!

Nastavljam sa pisanjem, hitam! Jutro je, 03,57 časova, nema spavanja! A naspavao sam se dosta, iako sam do kasno sinoć sjedio i razmišljao, praveći koncept sljedećeg teksta. Kroz otvorena vrata spavaće sobe, okrenute prema ulici, ulazi svjež(iji) vazduh. Pijem malu šoljicu crne „turske kafe“. Navika, na šte srca! Čuje se cvrkut ptičica!

Ma neću da ćutim i budem kao ćutolozi u vremenu trodecenijske vladavine Milove odnosno „počasnoga predsjednika“ i(li) da na škrge kao riba dišem! Cijeli sam svoj život uspravno živio i trpio mnoge udarce fizičke ili one podmukle da ne znaš odakle ti sijeva(ju)! Nikoga nijesam prvi dotaknuo niti na prvu uvredu uzvatio, bez prethodnog upozorenja osobi od koje to dolazi.

Čuvao sam sebe i svoje lično dostojanstvo, čast i obraz, branio od brojnih napada koji su dolazili sa strane, bilo od pojedinaca ili kolektiva gdje sam sticao stručnu i naučnu karijeru ili na drugim odgovornim funkcijama i radnim mjestima, na kojima sam kratko vrijeme bio do „smjene“, jer politički nijesam bio „podoban“!

Uvijek sam bio otvoren i slobodno misleći čovjek, Nije sam znao za ulagivanja odnosno dodvoranja ili kako se to narodskim jezikom kaže „pliva kao jegulja“! Govorio sam jezikom jasnim i sve argumentima podastrto, branio svoje stavove, mišljene/a, moralne principe, stručne i naučne uzuse.

Poštovao i primjenjivao istorijsku metodologiju rada, moralne i naučne principe koristeći prvorazredne izvore i validnu dokumentaciju, sa navođenjem brojne konsultovane i pročitane literature, a sve utemeljno i do dana današnjega izdržalo je svaku probu u proteklom vremenu, više od tri decenije. Ni za zarez nije neko uspio pomjeriti navode ili argumente onoga o čemu sam pisao ili dao zaključak, bilo u struci i nauci ili u člancima pojediniha časopisa, a takođe ni u tekstovima-kolumnama koje sam objavljivao u štampanim i elektronskim demijima. Sve o meni i mojemu radu ukupnom ima na sajtu „academia.edu Dr Momčilo D. Pejović!

Naravno da sam reagovao onamo gdje sam bio lično i moralno, stručno i naučno oklevetan, ali uvijek sa prethodnom opomenom ili upozorenjem da ću sledeći put oštro reagovati i uzvratiti onako kako zaslužuje ta osoba ili neki krug ljudi o meni šrili laži, klevećući i što je najgore od svega meni padalo a to je da su prisvajali – pokrali moju intelektualnu svojinu i ukupni moj dugogodišnji rad stečen po brojnim arhivima one SFRJ kao države, Ruske Federacije ili Ukrajine.

A reći ću, iako je to u ovom slučaju izvjesna digresija, prilikom jednog predavanja studentima u Nikšiću, na odsijeku Sociologija, tokom jednog predavanja i tumačenja istorijskih događaja iz novovjekovne „Opšte istorije“ izvjesni student javlja se za riječ, uz moje odobrenje kaže mi: „Profesore, kako da vam pomognem!? Malo mi bi to iznebuha, provokativno i rečeno dvosmisleno, a nemaše nikave povezanosti sa onim što sam toga časa ili prethodnih časova, kao nastavnu jedinicu predavao! Odgovorih da mi on ne može pomoći niti tražim pomoć, ali ako misli da može što učiniti neka izvoli! Prođe nedelja dana i na času opet se „on“ javlja i kaže: Bili ste u pravu! Rekao mi je čovjek: „Ne, neću! Njemu nema pomoći“!

Zar nije tako ostalo sve do današnjih dana, pa čak i sada kao penzioneru! Šta sam toliko zgriješio Bogu i ljudima da mi ne daju slobodno progovoriti, a da me jedva dočekaju sa onim što mi podmeću. Drugima je dozvoljeno da pišu i brišu, vrijeđaju koliko mogu i tako dalje i tome slično. Ne smeta mi, samo primjećujem! Pisao sam i o tome, kao na primjer: Moje „učešće“ u Avganistanu!? Sa onim nezaboravnim „a ti nam nekako umače“! To se ne zaboravlja!

A kako mi je bilo tek čuti rođenu, tada maloljetnu dječicu koja su tek pošla u školu, što se ono kaže tek progovorila? Tri dana otvaraju vrata frižidera, praznog: „Tata, nema ništa u frižideru“, ili pita me jedno od njih troje, neću da imenujem: „Tata, kako ti kao doktor nauka imaš manju platu od premijera ili predsjednika“? Dugo sam čuvao tu ceduljicu napisanu dječjom ručicom, ali nažalost moju negdje sam je zaturio ili bacio!? To su činjenice neupitne, to živ čovjek pamti doživotno i to se ne može izbrisati niti zaboraviti sve dok čovjeka zemlja ne prekrije!

Zar se može neko naći koji će o meni drugačije reći i tvrditi da ja u svojim tekstovima: vrijeđam, kaljam nekome ličnu čast i ugled, klevećem i nanosim tešku štetu ugledu i poslovnoj reputaciji jedne banke, u ovom slučaju riječ je o tužbi „Prve banke“ protiv autora ovoga teksta i to izbjegavaju odnosno kao previđaju da ispred moga imena stave titulu „Dr“,!

Zar im je to toliko bilo teško i baš im je ta „sitnica“ promakla!? E to su neke druge relacije i tu se o nečemu drugome radi samo da se dr Momčilo D. Pejović, primiri i oglobi nadrealnim iznosom za „nematerijalnu štetu“ i jednom za uvijek onemogući da proživi još  to malo vremena koliko mu je (pre)ostalo, jer je već prešao godinom starosti onu drugu polovicu osme decenije! Pa šta je poenta cijele tužbe ako nije to u pitanju, jer ni u primislima nema riječi o uvredi i tako dalje i tome slično onome za šta pada na moj teret.

Naravno da na ovom mjestu ne aludiram na sudsku instancu ili bilo kojega pojedinca u njoj, niti imam što da zamjerim advokatima – opunomoćenicima koji rade svoj posao, ali se pitam gdje oni vide te uvrede kada cijela Crne Gore skoro dvije decenije priča i piše po štampanim i elektronskim medijima o onome što sam je javno kritikovano bez ikave zadnje namjere ili na nečiji nagovor ili u krajnjem „bez pare i dinara“ pišem onako kako sam uvjeren u ono što pročitam i izdvojim za kritičko sagledavanje, donošenje odnosno iznošenje svoga ličnog stava, mišljenja ili stručnog i naučnog sagledavanja i prezentovanja datoj javnosti.

Ništa tajno ili tendeciozno sa zlom namjerom nijesam napisao. Ako se neko našao pogođen, uvrijeđen i tome slično nijesam tome doprinio ni u kakvoj namjeri lošoj, podloj ili zadnjoj. To mi niko ne može staviti na teret a da me argumentima validnim ne uvjeri da nijesam u pravu i da nije istina ono o čemu pišem skoro četiri decenije!

Očigledno je da sam revoltiran, isprovociran i izazvan da moram reagovati i ako mi se ne hoće! Niti se želim po sudova povlačiti posebno ne u ovim godinama, kad čovjek naučni radnik želi mir i neku svoj samoću radeći ono za što se cijeli svoj život žrtvovao, ulažući sve svoje fizike i umne snage i kapacitete da objektivno sagledava prošlost ili zbilju u kojoj je provodio cijeli svoj radni odnosno životni vijek.

Ne očekujte od mene da vam se pravdam, da vas molim, a nanikako da vam se poklonim, kleknem i poljubim papuče. Samo sam kleknuo na „grobu“ crnogorskog Mitropolita Vasilija u Petrogradu i poljubio njegov natpis na ledenoj ploči ispod koje je sahranjen odnosno gdje počivaju njegovi zemni ostaci!

Dakle, da skratim cijelu priču i rečem da sam tokom svoga odrastanja, školovanja sticanja stručnog i naučnog znanja i visokih naučnih zvanja u radnom vijeku, pa i dalje poštovao patrijahalno porodično vaspitanje stečeno (k)od roditelja sa svim moralim kategorijama i vrijednostima koje dolikuju čovjeku dostojanstvenom, časnom, skromnom, iskrenom koji poštuje amanet svojih roditelja: budi skroman, otvoren, iskren, pošten, radan, ne laži, ako ne znaš pitaj, ne kleveći, oprosti jednom uvredu nanijetu, ne špijaj, ne ubij, budi strpljiv i istrajan, vjeruj u sebe! Toga sam se cijeloga života pridržavao sa jednom latinskom sentencom, koju sam tokom studija uzeo za moto:  „Časno živjeti, drugog ne oštetiti, svakom svoje dati.“- (Honeste vivere, alterum non laedere, sum cuique tribuere)!

Evo, izvodi iz kratkog teksta pod naslovom „107 (ni)je manje i od 7“, koji sam poslao za objaviti, još skoro prije dvije decenije! Međutim, ostao je neobjavljen kod crnogorskih štampanih i elektronskih medija, iako sam ga malo kasnije stavio na akademski sajt: academia.edu. Naravno, sa potpisom dr Momčilo D. Pejović. Reklo bi se da je odatle sve počelo ili najveći dio onoga što mi se sve do danas dešava – događa i što me pogađa moralno i materijalno!

        „Ni u zabavištu za stariju djecu navedena tvrdnja ne bi mogla biti dilema, kao što kod nas, mnogostruko starijih, neprimjetno prolazi ono u šta nas „veliki“ bankari žele ubijediti, bez obzira na našu zdravu logiku. Ipak, ne reagujemo ili ćutke (pri)hvatamo i takve nebuloze.

Prije nešto više od sedam godina, na prelazu iz drugog u treći milenij, mnogi političari, a bogme sa njima i neki intelektualci, nikako da se slože kada počinje novi (treći) milenij (…)!

I tako posljednjih dvije decenije oni koji su u svojoj mladosti bili (od)gurnuli knjigu kao „druga“ i uveliko se prihvatili „biznisa“, bolje reći lake zarade, danas nam pametuju i preko nekih „intelektualaca“ objašnjavaju procese prelaska iz jednog agregatnog stanja u drugo, iz jedne imperije u drugu ili stvaranje novog crnogorskog tranzitnog društva, koje ne počiva na zdravoj logici a još manje na znanju. Reći ćete, šta je koga briga za takve tvrdnje ili dileme, i zašto vi baš reagujete!? (…)!

Slave se brojne godišnjice, jubileji, kako institucija tako i pojedinih ličnosti u crnogorskom društvu. Nikakav problem. Zaboravljaju one institucije koje su mnogostruko značajnije za jednu državu i njen narod, kao i sve građane u toj državi. Prvenstveno tu mislim na škole – ustanove  prosvete i obrazovanja (…)! Međutim, u javnosti, medijima elektronskim i štampanim na velika zvona najavljuju se godišnjice i jubileji stari po više decenija ili cijeli jedan vijek, a niko da zdravo i logički razmisli i zapita da li je to tako i kakve su namjere onih koji ih svojataju kao takve?

Preskače se cijeli jedan vijek i govori se o nekom kontinuitetu rada banke-štedionice, zalagaonice, sa onim što je osnovano prije nepunih par ili više godina, pa se sve to strpa u jedan koš i servira kao nasljeđe koje im ne pripada ni po kojem osnovu sem u preuzimanju naslova, mada im niko ne brani da obilježavaju osnivanje ili „poslovanje banke“ iz perioda od prije 107 godina. Imaju previše novca, lako i na brzinu stečenog. To mi ne smeta, jer tu su regule pravne države pa se sve može (pr)ovjeriti.

Postavlja se jedno pitanje: da li imamo razloga da slavimo nešto iz prošlosti što nema kontinuiteta i što nije u tijesnoj vezi sa onim novoosnovanim danas od prije nekoliko godina, sem u čisto formalnom smislu što je u vezi sa samim naslovom ili želimo biti stariji nego što jesmo i možda naslovom preuzeti pravo nasljeđa koje nam ne pripada?! (U potpisu, Dr Momčilo D. Pejović).!

Eto tako sam ja pisao prije nepune dvije decenije, naravno i nastavio do danas uprkos svemu što me snalazilo!

Kao da sam znao odnosno doslutio da će mi danas trebati ispisi koje sam tada sačinio da bih objavio mnogo opširnij tekst sa kojim bi reagovanje svoje dopunio, na prethodno objavljeni tekst pod nasovom „„107 (ni)je manje i od 7“! Eto danas poslije dugog čekanja dođe vrijeme da podsjetim i ujedno upitam one koji pišu o „Prvoj banci“, kao najstarijoj banci u Crnoj Gori.

Da vidimo i uvjerimo se u istinitost, pogrešnu inerpretaciju, namjerno pogrešno tumačenje „izvora i literature“ o prvim zajagaonicama, štedionicama, bankama“ u Crnoj Gori odnosno novčanim zavodima od početka 20. vijeka! Neka se svi uvjerimo, šta to piše i kako se tumači ono što tamo u toj knjizi piše: dr Mirčeta Đurović, „Novčani zavodi u Crnoj Gori,  Narodna knjiga, Cetinje 1959“!?

Neka se vidi jasno i stekne utisak, da ljudi, laička javnost ili oni od struke i nauke, kažu suštinsku rtazliku ili sličnost između štedionice, zalagaonice i banke, pa da vidimo šta ima uvredljivo u onome što sam pisao davno ili o onome što pišem od prije par godina a tiče se „Prve banke“! Neka riječ nauke, struke i bankarske prakse bude presudna!

Da li „Prva nikšićka štedionica“ ima sve atribute jedne banke i to „Prve banka u Crnoj Gori osnovane 1901. godine“ u odnosu na ovu koja nosi isti njen naslov u osnivačkom aktu, a počela je sa radom tek krajem prve decenije 21. vijeka, dakle nešto više odnosno kasnije, više od jednog vijeka!

     To je moj upit za javnost i moje stručno i naučno shvatanje, tumačenje, uvjerenje i poimanje razlike između pojma štedionice i banke odnosno Prve nikšićke štedionice i(li) „Prve banke“ kako se danas kod nekih bankarskih krugova hoće prikazati ili tretirati crnogorska prošlost. Po mom sudu tu nema ništa zlonamjerno niti uvredljivo, sem što je UPITNO?!                                

        CITIRANO: prema navedom izvoru odnosno literaturi – knjizi „Novčani zavodi u Crnoj Gori“, autora dr Mirlete Đurovića! Na str. 3, (…) na bazi građe i materijala (…) izložićemo problem osnivanja novčanih zavoda i formiranje bankovnog kapitala u Crnoj Gori (…) treba napomenuti da u arhivima nema mnogo građe o bankama i njihovoj djelatnosti (…), str. 6, izgradnja putne mreže mnogo je doprinijela razvitku trgovine i trgovačkog saobraćaja u CG (…) str.7, (…)

Tako je 1881. godine pod crnogorskom zastavom plovilo 88 većih i manjih brodova (…) str. 8, (…) 1902. godine osnovano je Društvo za potpomaganje zanata i trgovine u CG (…) str. 9, (…) Godine 1896 osniva se prva pivara u Nikšiću, poznata pod imenom „Onogošt“, dva parna mlina na Cetinju.(…) Industrijsko akcionarsko udruženje  tokom 1910 i 1911. godine podiglo je pivaru „Trebjesa“ (…) Godine 1903., 13. juna osnovano je italijanskim kapitalom preduzeće Barsko društvo (…) str. 10, ,,u svim gradovima bilo je mnogo dućana, (…) str. 11, (…) potpisani trgovački ugovori poslije Berlinskog kongresa sa: Italijom, Belgijom, Srbijom, Egiptom, Njemačkom (…) Turskom, Francuskom, (…) Austrijom (…), str. 12, potreba za savremenim načinom kreditiranja osjećala se još prvih godina poslije Berlinskog kongresa, već 1881. godine konkretna predlog o osnivanju novčanog zavoda u CG (…) str. 13,

Radi ilustracije onoga kako se pisalo o zelenašenjui kako su veličane banke, navodimo samo jedan primjer, (…) „Kod nas ima nekoliko koji daju novac na dobit (…) svim tim nezgodama doskočilo bi se lasno, kada bi se u našoj zemlji ustanovio jedan dobro ustrojen (…) i uređen novčani i kreditni zavod (…) Taj zavod- nazovimo ga štedionica, narodna banka, kreditna zajednica ili kako hoćemo bio bi regulator našeg novčanog trga (…) str. 14, (…)

Založnica crnogorska počela je rad 10. decembra 1864. godine, (Podcrtao Dr M. D. Pejović) poslovala je sve do 1870. godine (…) zajmovi su davani isključivo uz zalogu (obično oružja, nakita, crnogorskog odijela, a ponekad i nekretnina (…) str. 15, Bez obzira na to što je Založnica bila kratkoga vijeka (…) njeno postojanje je važno, jer odražava potrebu formiranja jedne novčano-kreditne ustanove (…) (napomena: 42 Dušan Vuksan teretira Založnicu kao banku, on ne samo u naslovu Prva crnogorska banka, nego i u tekstu o njoj govori samo kao o banci (…) ona je po svemu bila založnica, pa je tako treba i smatrati, jer je ipak velika razlika, po suštini i karakteru, između založnice i banke, (…)

Smatrati Založnicu crnogorsku prvom crnogorskom bankom, mislimo, nema nikakvog opravdanja (…) str. 17, Pregled osnivanja i rada pojedinih banaka – Prva nikšićka štedionica, (…) privremeni upravni odbor Prve nikšičke novčane zadruge (Mato Katurić, kapetan, predsjednik Joco Petrović, Vuko Krivokapić, Ivan Vujica, Mato Ćupić i N. Ivanković) imao je zadatak da izvrši sve pripreme za osnivanje štedionice i da organizuje skupštinu akcionara (…) Pošto je dobijeno odobrenje, preduzete su dalje mjere za osnivanje štedionice (…)

Privremeni odbor, na svom sastanku od 11. februar 1901. godine, izabrao je povjerenike po pojedinim mjestima u Crnoj Gori (…) str. 18, (…) Prema zamisli privremenog odbora, štedionica je trebalo da nosi naziv Prva nikšićka novčana zadruga (…) zakazana je osnivačka skupština akcionara za 22. mart 1901. godine. Karakteristično je da se ovaj novčani zavod u ovom pozivu za skupštinu naziva Prva nikšićka štedionica, (Podcrtao Dr M. D. Pejović) a ne, kao do tada, Prva nikšićka novčana zadruga) povjerenici po pojedinim mjestima su bili: Špiro Popović za Cetinje, kapetan Stevan Raičković za Podgoricu, Niko Džanjević za Rijeku Crnojević (…) Marko Vrbica za Njeguše. (Napomena 46) (…) str. 19, Upravni organi Prve nikšićke štedionice bili su sastavljeni od ljudi iz Nikšića i iz drugih mjesta.

Upravni odbor sačinjavali su: pop Đoka Mijušković, predsjednik, Ivan Vrbica, Vuko Krivokapić, Jovo Golijan (…) Vuko Vuleteić, Vaso Piper, Toko Vujović, (…) itd.,) (…) str. 20, Pomanjkanje potrebnog kapitala ograničavalo je djelatnost štedionice, a skoro je dovelo u pitanje njeno dalje postojanje (…) str. 21, Štedionica je, kao što smo rveć rekli, izdavala uglavnom mjenične zajmove (…) zajmovi koje je štedionica izdala većinom su dati u Nikšićskom okrugu u svojoj prvoj poslovnoj godini (…)

Prva nikšićka štedionica ustvari je i prva banka u Crnoj Gori. Ona predstavlja početak bankarske djelatnosti i formiranja bakovnog kapitala (…) str. 23, (…) u 19092. godini poboljšao se rad štedionice (…) pomanjkanje kapitala bilo je osnovna prepreka njenom bržem napretku (…) str. 24, Sve do 1904. godine Prva Nikšićka štedionica bila je jedina novčana ustanova u Crnoj Gori. Ona je, takoreći, imala monopolski položaj (…) str. 25, (…) Djelatnost štedionica se stalno razvijala. Godine 1908 ona je osnovala svoje filijale: u Šavniku i Velimlju, a poslije Balkanskog rata u Pljevljima i Bijelom polju (vidi napomenu 85) (…) str. 25, U 1905. godini štedionica je razgranala svoju djelatnost.

Ona se više nije ograničavala na kratkoročne mjenične zajmove (…) str. 27, Štedionica je imala svoje poslovne veze ne samo sa Srpskom bankom u Zagrebu već i sa mnogim drugim bankama:  sa Živnostepenskom bankom u Pragu, odnosno sa njenim filijalama u Trstu, sa Beogradskopm bankom, sa Jadranskom bankom u Trstu itd. (Napomena 86) … (napomena 90) „Prva nikšićka štedionica (…) ima čast učtivo izvijestiti, da je rješenjem svoje XIV redovne glavne skupštine, od 2. marta ove god., i odobrenjem Gospodina Ministra nutrsašnjih djela, izmijenjen dosadanji njen naziv, koji sada glasi: Nikšićka kreditne banka – Glas Crnogorca , 19. april 1914. godie, br 21) (Podcrtao: dr M. D. Pejović) (…), str. 28, najznačajniji dio poslovanja štedionice pretstavljali su kratkoročni mjenični krediti (…) str. 30, Podgorička banka – Podgorička banka osnovana je 1904. godine pod nazivom Prva zetska štedionica. Ali Podgoričani su još 1897. godine bili pokrenuli akciju za osnivanje štedionice…str.31. Štedionica u Podgorici organizovana je na istim principima kao i ona u Nikšiću. (Podcrtao: dr M. D. Pejović)

ome je doprinio Joco Petrović, glavni organizator i osnivač i jedne i druge štedionice…str. 37, Crnogorska banka – Banka na Cetinju formirana je pod donekle drukčijim uslovima. Način osnivanja Crnogorske banke unekoliko se razlikuje od načina formiranja prvih banaka. Ona nije bila kopija Podgoričke banke, kao što je ova bila kopija Prve nikšićke štedionice, premda je u mnogočemu koristila njihovo isjkustvo (…) Osnivanje banke pokrenuto je polovinom 1905. godine. Na jednom zboru građana, koji je održan 19. jula 1905. godine na Cetinju, donijeta je odluka da se osnuje Crnogorska banka sa sjedištem u Cetinju.

Na ovom sastanku izabran je i odbor, kojemu je stavljeno u zadatak da izvrši pripreme za osnivanje banke (…) Odbor su sačinjavali: Vuko Vuletić, Risto Popović, Savo Vuletić, dr Dušan Matanović i Niko Vitorović (…) str. 38. Crnogorska banka bila je zamišljena kaso centralna novčana ustanova i predstavljana kao ustanova koja bi pomogla razvitak postojećih novčanih zavoda (Podcrtao: dr M. D. Pejović) (…) Crnogorska banka je osnovana na 50. godine (…) str. 44, Karakteristično je da je Crnogorska banka prilično poslovala putem tekućih računa. Dok je kod Prve nikšićke štedionice i Podgoričke banke poslovanje na bazi tekućih računa bilo relativno neznatno i prilično sporo dolazilo do izražaja, kod Crnogorske banke još od prvih godina bilo je značajno i sve više se razvijalo (Podcrtao: dr M. D. Pejović) (…) str. 46, Narodna štedionica na Cetinju organizovana je kao zadruga sa ograničenim jemstvom (Podcrtao: dr M. D. Pejović) (…)

Narodna štedionica na Cetinju formira se kao protivteža bankama (…) str. 47, (…) Krajem marta 1906. godine održana je skupština na kojoj su usvojena pravila štedionice i izabran privremeni upravni odbor od pet članova, (Podcrtao: dr M. D. Pejović) koji će rukovoditi radom, do osnivačke skupštine (…) skupština je održana u Zetskom Domu u nedjelju 26. maja (…) (privremeni upravni odbor g.g: Vuko Vuletić, Mitar Đurović, Uroš Marić, Stevo Vujanović i Pero Vrbica) a Pravila štedionice odobrena su od nadležnih državnih organa 15. maja 1906. godine (…) str. 52-53, (…)

Narodna banka Knjaževine Crne Gore osnovana je u vrijeme kada su već postojala četiri novčana zavoda sa prilično razvijenom mrežom filijala i zastupništava po svim važnijim mjestima u Crnoj Gori (Podcrtao: dr M. D. Pejović)  (…) Pripreme za osnivanje Narodne banke otpočele su polovinom 1908. godine (…) pojedinosti saznajemo iz pismo Joca Petrovića upućeno knjazu Nikoli septembra 1908. godine: „Primorci i Crnogorci namjeravaju osnovati jednu veliku banku, kojoj bi bilo sjedište u Baru… Ja sam se sa g. Ministrom  razgovarao i složili smo se da ta banka bude „Narodna banka“, sa kapitalom od kruna 2.000.000, koja bi izdavala kovani novac i banknote. Ista bi banka stupila u život decembra ove (1908) godine.“ (Podcrtao: dr M. D. Pejović),  (

(DMC, Nikola I, f. Za 1908.,  dok. Od 27 X 1908.) (…) str. 55, Narodna banka je otpočela rad 1. avgusta 1909. godine.., (napomena 193, Kako je bilo predviđeno pravilima, banka se bavila sljedećim poslovima: eskontovanjem i reeskontovanjem, kupovinom i prodajom zlata i srebra, davanjem zajmova na zaloe, primanjem novca i vrijednosti na čuvanje kao i primanjem uloga na štednju, poslovanjem preko tekućih računa (…) davanjem zajmova na lični kredit i hipoteku, kreditiranjem zemljoradničkih zadruga (…), a pored toga obavljala je „sve bankarske i mjenične poslove“ (Statuti, čl 18), (….) str. 58-59, (…)

Državna hipotekarna banka Kraljevine Crne Gore (…) njeno osnivanje pokrenuto je u Crnogorskoj narodnoj Skupštini još krajem 1907. godine (…) ali je tako ostalo sve do 1909. godine, t donošenjem Zakona o državnom zajmu (…) Početkom 1912, godine konstituisani su upravni organi, donesena pravila banke i uputstva za potraživabnje zajma (…)“, itd. KRAJ CITATA!

     I za sam kraj, ipak ćemo na ovom mjestu reći svoje mišljenje, stav, stručno i naučno opredjeljene i uvjerenje na osnovu svog sopstenog znanja i brojnih polemika koje su se vodile 80-tih ili-90-tih godina 20. vijeka na navbedenu temu „zalagaonica, štedionica ili banka“!

Evo da navedem samo jedan plastičan primjer, ovaj moj tekst, samo sa upitom da li bi on bio moj ODGOVOR za SUD a povodom navedene tužbe koju je „Prva banka“ pokrenula – podnijela protivu mene. Odgovor je, sasvim kratko, NE! Međutim to ne znači da nema nekih elemenata koji bi se ili će se koristi u odbrani na SUDU. Da li ste saglasni? Nema nikakve zle namjere, niti uvrede po bilo kom osnovu.

E, tako je i sa „Prvom nikšićkom štedionicom“ koja ima nekih elemenata banke, ali je suštinska razlika između pojmova „zalagaonica, štedionica i(li) banka“, posebno kada je riječ o „Prvoj banci“ koja je osnovana krajem prve decenije 21. vijeka a u naslovu njenom stoji da je osnovana 1901. godine, podrazumijevajući sve na svoju preteču ili prethodnicu „Prvu nikšićku štedionicu“ i tretirajući je kao banku u svome Osnivačkom aktu, ako sam dobro i pravilno shvatio svu materiju povodom ovog predmetnog pitanja i citiranih izvoda iz navedene knjige!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)