Piše: Momo Joksimović
Inicijativa koju je pokrenula Demokratska narodna partija i njen lider Milan Knežrević, a koja dolazi na dnevni red Skupštine Crne Gore 7.aprila, nije pitanje protokola, već pitanje časti. A ko tu čast pogazi—znaće se.
Partija penziinera Crne Gore neće da ćuti.
Decenijama se u ovoj državi pokušava ono što nigdje u svijetu nije uspjelo—da se narod odvoji od svog imena, od svoje tradicije,od svojih simbola. Da se ono što je sveto proglasi spornim. Da se ono što je narodno gurne u stranu.
E pa ne može više.
Penzioneri su ti koji pamte vrijeme kada se pod tom trobojkom živjelo, radilo i ginulo. Nijesu oni učili istorju iz falcifikata, nego iz života. I zato imaju pravo da kažu– trobojka nije pitanje rasprave, nego istine.
Svako ko danas okreće glavu od narodne zastave, koja treba da bude i državna, okreće glavu od naroda. A država koja se odrekne naroda- odrekla se sama sebe.
Ovo nije ni protiv koga—a jeste protiv nepravde.
Ovo nije politika-ovo je ispravljanje poniženja.
Zato Partija penzinera Crne Gore jasno pita sve poslanike u Skupštini Crne Gore:
Imate li hrabrosti da glasate za narod , ili ćete opet glasati protiv njega.
Ne krijte se iza procedura, ne bježite u tišinu—jer narod vidi, pamti i sudi.
Dosta je bilo da se stidimo onoga čime smo se vjekovima ponosili. Dosta je bilo da nam drugi objašnjavaju ko smo.
Trobjka nije provokacija-ona je korijen. Trobojka nije prijetnja—ona je identitet. I zato mora i treba biti tamo gdje joj je i mjesto—među državnim simbolima.
A ko je protiv-neka javno kaže da je protiv naroda.
Pod trobojkom se živjelo i stradalo, zaklinjalo da će se stajati uz narod, da će se braniti istina i sloboda, ma koliko to koštalo.
Jer narod bez simbola nije narod. A država koja zaboravi svoj narod—nema budućnost.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Sto su se neocetnici aktivirali.Necete taj film gledati.