Piše: Persefona

U vihoru evrointegracija i opštenarodne opsesije Unijom, nije nemoguće da nam, od silnih medijskih naslova, političkih izjava i saopštenja, tamnoplava zastavica sa zlaćanim zvjezdicama dolazi u san. Snila baba što joj milo bilo, kazivali su stari. A što će biti kad se probudi? Od sna važnije je jutro koje treba da ga ostvari. Dobro jutro.

Poslanik Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić na današnjoj sjednici Skupštine upitao je ministra Ivanovića ponešto. Pa o čemu će dva, kaže narod samoprozvana Evropejca, nego o Evropi. I kad ako ne sad? Jednog dana, ili možda bolje – jednog jutra. Jednog lijepog jutra. Ili manje lijepog? Kakvog jutra, pita Čarapić?

„Kako će izgledati prvo jutro u Evropskoj uniji?“, zapitao se poslanik Čarapić. I, hajde kad mu je već dato da može govoriti javno, neka ministru, onako pred svima, iznese svoje misli. Kakva zore u Uniji sviću? Da li mraz štipa tamo samo do osam ujutru, a posle otopli? Do koje je ure poledica na putevima? Da li Evropljani isprva ujutru piju vodu s limunom ili kafu?

Da li se snovi ostvaruju lakše kad se jutro dočeka u Evropskoj uniji? Šta ako putuješ autobusom, pa zaspiš van Evropske unije, a probudiš se u njoj? A šta bude kad iz nje izađeš? Da li se evropejština prenosi energetski i tada ili mora ipak i da se prethodno zanoći u Uniji? Jutro mijenja sve. Ono evropsko jutro. O kojem Čarapić sanja da će mu osvanuti. Dobro jutro, Čarapiću Vasilije. Dobro jutro u kuću. I u Uniju.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi