Kada su jednog čuvenog engleskog filozofa pitali da li postoji nešto što je sasvim američko, originalno, on je odgovorio kratko: ’’Vitman’’.
Volt Vitman bio je čovjek koji je napravio revoluciju u američkoj poeziji. Izmislio je čitavu poetsku formu i pisao je o temama toliko slobodnim i drugačijim, temama kojima niko drugi nije ni pomišljao da se bavi.
Rođen je 31. maja 1819. godine na jednoj farmi u blizini pomorskog mjesta Hatington na Long Ajlendu. Njegovi roditelji živjeli su skromno, a pored Volta imali su još sedmoro djece. Kada je imao 11 godina, ispisali su ga iz škole kako bi pomagao porodici da zarađuje. To ga, međutim, nije spriječilo da se sam obrazuje, budući da je bio samouk. Knjige je čitao nevjerovatnom brzinom, a naročito romane.
Redovno je posjećivao biblioteke i muzeje. Izučavao je geografiju, istoriju, književnost, arheologiju i ostale oblasti koje su budile njegovo interesovanje. Desilo se to da je počeo da radi kao šegrt u štampariji, gdje je dobio priliku da se bavi novinarstvom. Objavio je prvi članak u Miroru 1834. godine, pišući o jednom afroameričkom robu koga su zvali Crni Hari i koji je umro u 120-oj godini i koji je ispredao priču o Njujorku kada su u njemu bile samo tri kuće. Vitman je čak dospio i na mjesto urednika, ali to nije dugo potrajalo. Naime, njegova porodica se iz Njujorka vratila na Long Ajlend, a sticajem raznih okolnosti, i on se kasnije vratio u Hempsted na Long Ajlendu.
Logike i propovijedi nikada ne uvjeravaju, vlaga noći prodire dublje u moju dušu
Uz novo mjesto življenja došlo je i novo zaposlenje. Dobio je posao nastavnika u školi koji je potrajao pet godina. Ali taj posao bio mu je vrlo naporan. Dešavalo se da radi i do devet sati dnevno za veoma malo novca.
Godine 1838. riješio je da napusti posao u prosvjeti, kupi pisaću i štamparsku mašinu i osnuje svoje novine, The Long Islander. Nažalost, nije imao uspjeha u svom poslovnom poduhvatu, te za život ponovo počinje da zarađuje baveći se učiteljovanjem.
Strastveno je čitao i pisao. Svoje prvo najveće djelo, zbirku pjesama ’’Vlati trave’’, napisao je 1855. Ove pjesme na izrazit način slave demokratiju i jedinstvenost američkog naroda i ushićeno opisuju Njujork, ali i američki život uopšte. Kako je prema mišljenju njegovih savremenika zbirka imala suviše slobodnu notu, te opisivala intimni život uz tračke homoseksualnosti koji su provirivali iz stihova, zbirka je proglašena nemoralnom.
’’Najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti; a kada bi je i bilo, ona vodi naprijed život, a ne stoji na kraju da ga zaustavi, te prestaje u času kad se život javi. Sve ide dalje i vani, ništa se ne gubi, a umrijeti je nešto drugo nego je čovjek mislio, i to sretnije.’’ (”Pjesma o samom sebi”, 6. strofa)
Bez obzira na to, ’’Vlati trave’’ su nemjerljivo uticale na pjesnike koji su stvarali poslije Vitmana. Premda je bio razočaran time kako je prihvaćen, tj. neprihvaćen, od strane svojih savremenika, danas bi vjerovatno bio zadovoljan reputacijom i ugledom koji uživa danas. Značajan broj modernih pjesnika odao mu je priznanje, među kojima su i Ezra Paund, Pablo Neruda, Federiko Garsija Lorka i Alen Ginzberg.
(Impulsportal)
