Piše Perica Đaković
Evo prolazi i ovaj mart gdje nas je priroda podsjetila da se zima ne predaje baš tako, kao naši pojedini političari, krajem mjeseca nas je posjetila kako bi to narod rekao „baba Marta“ donijevši nam novi snijeg i malo hladnoće, ali je što bi mi na moru rekli, izostala treća bura, ili vam sjeverac, ali umjesto prirode „buru“ su nam donijeli političari u parlamentu. I ako se činilo da bi nakon briselske posjete i pohvala koje mu je u Podgoricu donijela Marta Kos premijer Spajić mogao začiniti svoj (istina, rijetki) nastup u Skupštini, to se na njegovu žalost nije desilo. Sve je počelo, mislim na premijerski sat, onako da budem blag, poltronski pripremljenim pitanjem iz njegove stranke o nafti i gorivu u krizi u kojoj se nalazimo. Naravno, Spajki nije propustio priliku da poentira i kaže da ćemo biti u tom artiklu najjeftiniji u Evropi, za šta iskreno svaka čast, ali trijumfalni pohod kroz Skupštinu zapeo je već na sljedećem pitanu.
DPS-ov poslanik Nikolić, koga pamtimo po njegovom TV ugošćavanju Mila, ovoga puta bio je oštriji prema premijeri postavljajući mu pitanje da li će kojim slučajem podnijeti ostavku ukoliko se ne ostvari njegovo obećanje da ćemo do kraja ove godine ispuniti sva EU poglavlja. Samo su naivni mogli očekivati da će Spajke direktno odgovoriti! On je posegao potpitanjem u stilu počasnog predsjednika DPS-a, uvodeći opet spoljnog neprijatelja u igru – Ruse i sporazum koji je Milo sa njima potpisao još 2011 godine. Spajki je optužio DPS da je glavni kočničar našeg puta u EU. Nakon tog čudnog zavarničenja usljedilo je smirivanje situacije sa laganim pitanjem iz redova Nove srpske demokratije, kao i Demokrata, gdje je Bogdanović više prozvao na imovinu stečenu u tranziciji od strane Prve familije i njenih kumova.
Naravno da premijer nije imao potrebu išta da pojašnjava, kao ni nešto posebno na Konatara i Mugošu koji su se pokušali baviti ekonomskim pitanjima i penzionerima koji su i pored istorijskog povećanja iz programa Evropa sad 2 sada na ivici gladi bez obzira koliko vekni hleba mogu kupiti, ali život nije samo vekna hleba. I onda u smiraju atmosfera kreće krešendo i pitanje novog od skora opozicionara Kneževića – da li je tačno da je Vlada donijela odluku da isplati 17 miliona pritvorenicimama u logoru (čitaj sabirnom cetru) Morinj. Umjesto odgovora ko je bio protiv te odluke, Spajki je krenuo u kontraofanzivu, u šahovskom stilu zaigrao je konjićev skok i pohvaliviši povratak Kneževića iz Srbije poželio mu akcije u Kladovu, optužio za pomoć diktatorima poput Putina i još nekih lidera iz okruženja. Milan je prihvatio šahovsku igru i rekao da mu je čast što je jedini od prisutnih se rukovao i izgrlio sa Putinom, a što se tiče Vučića, koga je Spajke pokušao mudro direktno da eskivara, odgovorio mu da je njemu milije da je prijatelj sa Vučićem nego da je Plenkovićeva pudlica. Ostalo je nejasno da li je premijer u tom duelu napustio salu, ali je umjesto njega duel sa Kneževićem preuzeo dežurni branilac Čarapić. Koga je lider DNP-a nazvao nosačem libele u Bemaksu gdje je bio zadužen i za kupovinu pica, vozač dušeka, i pripravnik pripravnika u DPS-u.
Na opasku da je Knežević nosio gajbe Vučiću i da mu pristaje šator u Kladovu, Milan je u svom stilu odgovorio da se vidjelo „da je vuk- vuk, a zec-zec“ zatraživši da mu se skine imunitet kako bi mogao u sudskom sporu sa premijerom da dokaže ko je govorio istinu na Vladi. Na to mu je Čarapić odgovorio da mu oni iz PES-a neće skidati imunitet već će to ostaviti narodu na izborima. I onda je uslijedio direkt Kneževića – da oni ne brinu o njegovom rejtingu već da se zamisle oko svog rejtinga koji će biti u sjenci gospođe Pajković. Ovaj duel između premijera i njegovih političkih pratilaca sa liderom DNP-a ostaće sigurno nešto što će obilježiti ovaj mart kada nas je posjetila Marta Kos, i u kome je gospođa Pajković kao lider buduće stranke „SEKS“ uhapšena zbog vožnje od preko 200 na sat navodno hitajući na frizuru, kao i prijetnje najbrojnije populacije, penzionera. Sve u svemu, ako ćemo realno da pogledamo sliku premijerskog sata čini se da je Knežević u odnosu na premijera ispao „Aš od kupa“ (da pojasnim to je jedna od najjačih karata u igri briškule i trešete, koja se igra uz obalu), ali će ostati i otvoreno pitanje šta to smeta premijeru što je Knežević išao u Beograd i što mu je Srbija nekako pri srcu, zar je zaboravio da je baš on imao dvojno državljanstvo a što ga je sprihečilo da on bude kalif umjesto kalifa, odnosno predsjednik Crne Gore. Vrijeme će pokazati kakav je bio ovaj mart, kako klimatski tako i politički, ko je dobio a ko izgubio. Žabljak i Kolašin napokon dobiše snijeg ali nema baš nešto previše turista, a u političkoj igri vidjećemo „ko je vuk a ko zec“.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Спаић и Кнежевић добили Аша баштона!