Piše Emilo Labudović
Ima u istoriji trenutaka kada ona skine maske svoje frivolnosti i pokaže ružnu stranu svoga lica. I tada se, „kad pukne kolan Svečevoj kobili i obrnu kola niza stranu“, iz njene utrobe izliju sve smrdljive fekalije skrivane lažnom diplomatijom, zakulisnim intrigama i bacanjem prašine u oči neznavenim i naivnim masama.
Taj trenutak, trenutak kada je Evropa skinula haljinu i, silovana od strane Amerike, pokazala svu svoju golotinju i nedostatak istorijskog stida, desio se na današnji dan prije 27 godina. Doba demokratske nevinosti, obećanog mira, suživota, dobrosusjedstva, doba neprikosnovene istine, zauvijek je zašlo za oblake beskrupulozne sile, osionosti i puke nadmoći. I sve ovo što se dešava, i što nam se dešava, najavljeno je te kobne noći kad je bezumlje bombardovalo „najgostoljubiviji narod na svijetu“, kako je rekao besmrtni Dobrica Erić.
Vrijeme zla, kopile silovane istorije, začeto bombama, običnim i kasetnim, raketama i osiromašenim uranijumom nad najslobodnijim gradom u Evropi, danas je već odrastao monstrum koji, držeći oko sebe „organizovanu kriminalnu grupu“ (hvala Katniću za definiciju) orgija širom svijeta. A oni koji su te noći ispalili bumerang, danas im se višestruko vraća.
I nema izgleda, a ni nade, da će „krvavo kolo“ skorije da stane. Jer nevinost i povjerenje u čovječanstvo gube se samo jednom!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

„NEMA IZGLEDA, A NI NADE DA ĆE
KRVAVO KOLO SKORIJE DA STANE“
Porazila me ova rečenica.
Počela sam bila da se nadam, al eto „Nada mi gorka“,
kako davno reče Prilepin.
Prijalo mi je da se agresija na moju domovinu,
označava pravim imenom – sa svih strana, od prijatelja
i neprijatelja.
Ulivalo mi je nadu i to što se napadi na Iran
zovu pravim imenom : PLJAČKA I OTIMANJE,
što će mozda i „Bon Stil“
nestati sa Svetog Mesta domovine naše…
NADALA SE POBJEDI ZDRAVOG RAZUMA
KAD SE VEĆ SVE ZDRAVORAZUMSKI OTKRIVA.
Zaludu, očigledno !