Ponuda jemstva od 1.000.000 eura u gotovini u slučaju Aca Đukanovića otvorila je pitanje koje daleko prevazilazi sam sudski postupak – pitanje funkcionisanja sistema i primjene zakona u praksi.
Jer, ako se držimo jasnih normi, dileme gotovo da nema.
Prema Zakonu o krivičnom postupku Crne Gore, predmeti za koje postoji sumnja da potiču iz krivičnog djela ili mogu poslužiti kao dokaz – moraju biti privremeno oduzeti. Novac u ovakvom iznosu, u kontekstu krivičnog postupka, teško se može smatrati „neutralnim predmetom“.
Dvije mogućnosti – i obje problematične
Ako je milion eura koji je ponuđen kao jemstvo bio u posjedu Aca Đukanovića u trenutku pretresa krajem februara, postavlja se logično pitanje: zašto taj novac nije pronađen i privremeno oduzet?
U tom slučaju, dilema ide u dva pravca:
•ili novac nije bio evidentiran i dostupan tokom pretresa,
•ili je postojao, ali nije bio predmet privremenog oduzimanja.
Oba scenarija otvaraju ozbiljna pitanja o načinu sprovođenja radnji od strane nadležnih organa.
Sa druge strane, ako novac nije bio njegov, već je obezbijeđen od strane trećih lica, pitanje postaje još kompleksnije:
•Ko je obezbijedio milion eura u gotovini?
•Po kom osnovu i iz kog izvora?
•Da li je provjereno porijeklo tog novca?
Obaveza institucija
Zakonski okvir je jasan. Članovi Zakona o krivičnom postupku predviđaju da se predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz moraju privremeno oduzeti, upravo kako bi se spriječilo njihovo eventualno uklanjanje ili zloupotreba.
U tom kontekstu, novac u gotovini ove vrijednosti, u situaciji kada je predmet krivičnog postupka, ne može biti van fokusa istrage.
Pored toga, otvara se i pitanje eventualne primjene odredbi Krivičnog zakonika koje se odnose na:
•porijeklo imovine,
•moguće pranje novca,
•ili pomaganje učiniocu nakon izvršenja krivičnog djela.
Da li je sistem reagovao?
Ključno pitanje koje se nameće jeste: da li je pokrenuta detaljna provjera porijekla ovog novca i svih lica koja su u tom procesu učestvovala?
Ako nije – postavlja se pitanje zašto.
Ako jeste – javnost očekuje jasne i transparentne odgovore.
Jer u ovakvim slučajevima nije dovoljno voditi postupak – potrebno je pokazati da sistem funkcioniše bez izuzetaka.
Propust ili sistemski problem?
Na kraju, dilema se svodi na suštinsko pitanje:
da li je došlo do propusta u radu nadležnih organa ili se radi o dubljem, sistemskom problemu u primjeni zakona?
Jer ako novac ove vrste i ove vrijednosti ne prolazi kroz potpunu institucionalnu provjeru, onda se ne postavlja pitanje samo jednog slučaja.
Postavlja se pitanje – da li država ima kapacitet da prati tokove novca i sprovodi zakon jednako prema svima.
Tagovi