Piše: Perica Đaković
Vjerujem da je malo onih koji se ne sjećaju kultne TV serije „Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo“ i briljantnog Draga Malovića, koji nam je donio lik gorštaka iz okoline Šavnika Radosava, po tekstu dramskog pisca Miodraga Mija Karadžića.
On se do kraja života predstavljao kao srpski i crnogorski pisac, rođen na Cetinju, a odrastao na sjeveru Vojvodine i veći dio života proveo u Novom Sadu poznatom i kao „Srpska Atina“.
O Radosavu i ostalim likovima inspiraciju je, kako mi je Karadžić rekao gostujući u Nedjeljnom popodnevu RTV CG 1988. godine, pronašao u svojoj babi i crnogorskim kolonizatorima u Vrbasu i njegovoj okolini. Kazao je da su oni sve vrijeme govorili jezikom kakav čujemo u popularnoj seriji.
Uz Karadžića, oblikovanju lika Radosava značajno je doprinio i legendarni reditelj Živko Nikolić. Njih dvojica su zajedno bili „krivci“ za kritike koje su doživjeli od tadašnjih čelnih ljudi televizije, ali vjerovatno i politike u Crnoj Gori, nakon emitovanja prvih epizoda.
Smatralo se da se u seriji izruguje Crnogorcima. Tek nakon pohvala iz Ljubljane, Zagreba i Beograda, serija je izbjegla put ka „bunkeru“ i postala opšti hit.
E, upravo iz te hit-serije, gledajući današnju našu svakodnevicu, sjetih se onog pisma Radosava sinu Mišu u Minken.
Piši, Milijana:
„Sine Mišo, gledam kako živimo i ko nas i đe vodi, pa mislim da bi bilo vrijeme da se vrneš kući. To što nijesi završio neke visoke škole sada i nije bitno, jer malo je onih koji su ih i ovdje na pravi način završili.
Gledam i slušam da su mnogi koji su sad na vrhu studirali godinama, po onoj da utvrde gradivo, pa su tek fakultete završavali u poznim godinama, kada su im zbog nastavka političke karijere bili potrebni. Kako su ih i đe završavali – to je tek priča za sebe. Ali, pošto su u vrhu politike, malo se ko usudi da ih pita i provjeri koje su to privatne škole, po ubrzanom postupku, završili.
(To me podsjeti na jednog uglednog političara koji je stigao i do magistra, pa i doktorske titule, rekavši: ‘Da sam znao kako je to lako, i srednju bih završio.’)
Piši, Milijana: ‘Sine Mišo, mislim da je pravi vakat. Dobro je što si otišao u Minken, jer to je svijet. Kod nas se cijeni kad je neko boravio u bijelom svijetu i tamo sticao znanja. Zato pronađi neku diplomu iz tog Minhena, šta košta – neka košta. Kad se vrneš, mogao bi biti i neki ekspert. Imamo takvih na izvoz.
Dobro je što si u Minhen, u centar Evrope, đe mi, kažu, brzom prugom hitamo. Evo, po ubrzanom sistemu, kao što su neki škole završavali, mi preskačemo evropske prepreke i zatvaramo poglavlja kao da su čunjevi.
Sve naše oči, sine Mišo, uprte su ka tom istorijskom putu u Evropu, kao da gospodar Nikola nije u tu Evropu slao đevojke za izbor ljepotica.
Samo da znaš, sine Mišo, da ne pobrkaš lončiće: kod nas više nijesu glavni Milovi, nego ovi Milojkovi. Tu je i Andrija, kome više ne smeta što su ga zvali vojvodom. On je sada, pišeš li to, Milijana, najveći borac za Evropu.
A ne znam, sine Mišo, jesi li čuo za Milana iz Zete, koga zovu Pipun, koji u Skupštini reče da on na ramenima nosi i Milove i Milojkove. Da ne povjeruješ šta se ođe dešava.
Mislim da se i Njegoš, i Marko Miljanov, a i blaženopočivši Amfilohije prevrću kad vide kuda i kojim stranputicama vode ovu Crnu Goru.
Čojstvo i junaštvo više nijesu u modi – sad se gleda ko je patriota, a ko Evropljanin. Jedni tvrde da su pravi Crnogorci, a drugi da su jedini pravi vodiči ka Evropi. Ko nije na tom putu – taj je, ne daj Bože, izdajnik.
Mudri Andrija, koji je otvorio svoja vrata svijetu, drži ključ puta, ali izgleda i vlasti. A predsjednik Jakov – izgubi se, sine Mišo, između srpstva i crnogorstva, , ne znajući da je to za naše pretke, serdara Vukotića, djenerela Blaža Boškovića i samog gospodara Nikole bilo isto.
Ne znam, sine Mišo, ali pišeš li to, Milijana, da su kod nas u toku ‘čišćenja’ – ne ulica, nego bezbjednosnog sektora. Uz policajce, sudije i tužioce, pridružuju se i drugi, pa vidi ti tamo s tvojima kakve su im dalje namjere.
No da znaš i ovo – da se ne iznenadiš: ovdje ti je u modi kabinetski seks. Ne zna se ko s kim i ko koga. Snimaka ima, ali se ne zna čiji su djelovi. Biće ‘zvek’ kad se to počne raspetljavati.
Kažu da će jedna bivša direktorka u ministarstvu osnovati stranku pod imenom – da prostiš – SEKS. Najviše se tome raduju penzioneri, jer im posljednje povećanje penzija liči baš na to. Tako da bi ona mogla imati dosta pristalica, samo zavisi šta će im i pošto to obećati u izbornoj kampanji.
Biće to sigurno do sada najbolja ponuda, jer dosta smo gledali bilborde, dosta smo se djelili na Srbe i Crnogorce, na patriote i evropejce, ako je za sve isto onda je to SEKS koji živimo . Narod je na sve i svašta već naikao i na cijene u prodavnicama , na pumpama,?
Nas taj Trampov rat u Iranu i ne interesuje puno već šta će jadne starleteu Dubiju, ali i oni koji su tamo sklonili svoj imetak. O tom Dubajiu su se podjelile i naše ustavne sudije, pa je sve kod nas eto pata-pata, pa nivikli smo da je sve podjeljeno..
No, sine Mišo, vrni se doma kao pravi Evropejac iz Minhena. Kažu ovi što nas vode da smo na tom putu. Lažu li oni nas ili mi sebe – nije bitno. Mi smo u ubrzanom vozu ka Evropi… samo još da stignemo.’“
Napisala ti to Milijana, i turi, tvoj otac Radosav.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
SJAJNO !