Piše: Zoran Jevtović
Živimo u dobu velikih i malih laži, ali ako bismo odgovarali na pitanje da li ih je danas više nego ranije, ne bi nam trebalo mnogo razmišljanja.
Društvene mreže i digitalne platforme stvorile su propagandnu matricu koju svijet tradicionalne štampe, radija ili televizije nikada nije imao. Gebels je uoči Velikog rata govorio: „Dajte lažima prednost od 24 sata i istina ih nikada neće stići“. Nacistički spin doktor danas bi bio naivni dječak – u viralnom prostoru lažima je dovoljno i svega nekoliko minuta…
U zapadnim istorijama novinarstva poznat je primjer iz 1475. godine, kada je na uskršnju nedjelju u italijanskom gradiću Trento nestao dvogodišnji dječak. Franjevački sveštenik Bernandino de Feltre u propovijedi je optužio Jevreje, tvrdeći kako je dijete žrtvovano da bi njegova krv poslužila za proslavu praznika Pashe.
Vijesti su se od usta do usta proširile gradom, izazivajući bijes ljudi, zbog čega je biskup Džon IV Hajderbah naredio da se svi Jevreji uhapse. Na brzinu je organizovano javno suđenje, nakon kojeg je petnaestoro privedenih živo spaljeno na lomači.
Glasine kako Jevreji piju krv hrišćanske djece proširile su se Evropom, a opravdanost spekulacija podstakla je činjenica da je biskup ubijenog mališana proglasio svecem, raspirujući talase antisemitizma. Laži nameću simuliranu stvarnost u kojoj se stereotipizacijom žigošu „krivci“, tako što se činjenice prećutkuju, iskrivljuju, preoblikuju tako da unaprijed kreiraju osudu.
Hiljade malih laži stvaraju ambijent koji liči na realan, pa običan čovjek, nesiguran, zastrašen i kolebljiv, ne vjeruje sopstvenim očima. Još tada se uočava da glasine miješaju istinito i lažno, ali i da se pojavljuju tamo gdje je riječ o pobjedama ili porazima, smrti ili životu, krizama i revolucijama, čime dobijaju zavodljivu auru i prisnost u komunikaciji.
Isprva tihi šapat, pa nevidljivi glas koji uvjerava u neutralnost, vremenom prerasta u sve glasnije osuđujuće poruke koje bukom isključuju mogući otpor i sumnju. Diktatura jednoumlja postaje potpuna, a rijetki glasovi razuma se marginalizuju i potiskuju.
Lažna vijest gađa u dušu publike, tamo gdje je najranjivija i najosjetljivija.
Epidemijske razmjere straha koji se postiže širenjem izmišljenih vijesti ne stvaraju konfuziju samo u glavama ljudi, već i istinske nerede na ulicama. Nasilje u političkoj sferi je posljedica propagandnog manipulisanja, a ilustrativan je primjer krvoprolića na Marsovim poljima u Parizu 1791. kada je Nacionalna garda pucala na sopstveni narod. Iskri nasilja prethodile su laži o bankrotu vlade i proglašenju Republike, a pokolj koji je uslijedio predstavljao je uvod u Revoluciju.
Svakog jutra pojavljivali su se novi pamfleti, uvijek iz drugog političkog tabora, sa obaveznom stigmatizacijom nekog od aktuelnih ministara. Govorkanja, poluinformacije i dezinformacije rasprostirale su metež, sumnju, očaj i strah, forsirajući sliku o nefunkcionalnosti sistema. Na kraju, zastrašujuća količina laži poslužila je kao opravdanje da javnost pribjegne nasilju. Još tada se može zapaziti kako lažne vijesti u medijima privremeno oslobađaju gomile od straha, istovremeno podstičući otpor i nezadovoljstvo prema nosiocima vlasti.
Motiv dječje smrti korišten je i u demonizaciji Srba tokom otimanja Kosova i Metohije od strane međunarodne zajednice. Priča o Albanki Rajmondi Reči i njenoj „pravednoj“ borbi plasirana je u trenutku kada se svijet dvoumio da li je riječ o sukobu države sa teroristima ili oslobodilačkoj revoluciji. Novinarka Nensi Durham, izveštavajući za kanadsku produkciju TV Si-Bi-Si novembra 1998., otkriva osamnaestogodišnju djevojku koja se sa puškom bori da osveti mlađu sestru koju su silovali pa ubili Srbi, spaljujući i kuće u njihovom selu.
U besprekorno čistoj uniformi ona traži da se međunarodna zajednica probudi i zauzme „pravu stranu“. Reportažu su bez provjere preuzeli gotovo svi uticajni mediji, oblikujući globalno mišljenje u stigmatizaciji i demonizaciji srpske strane. Poslije samo nekoliko mjeseci (juna 1999.), snage KFOR-a ušle su na ove prostore, pa je Kanađanka nenajavljeno došla da vidi kako je Rajmonda dočekala „oslobođenje“.
U kući je zatekla samo majku Bahrije, sa dvije kćerke: dvogodišnjom Iliridom i devetogodišnjom Kvendresom, koja je u emitovanoj reportaži „silovana i ubijena“. Šokirana i razočarana što se naivno uplela u mrežu propagande, upitala je Albanca iz sela kako je ovako nešto moguće, sa nevjericom slušajući odgovor: „Ako je ova laž doprinijela onome što zapadne zemlje rade za nas na Kosovu – teraju Srbe i stvaraju nam državu – vrijedelo je“.
„Laž se proširi svijetom prije nego što istina ustane iz kreveta“
Priča o vrtlogu laži koje nas medijski okružuju u fokusu skriva bitku za pažnjom korisnika. Istraživanja pokazuju da prosječan posjetilac Internet stranica odvaja 54 sekunde kako bi se upoznao sa sadržajem vijesti koje su mu najvažnije tog dana, ali i da više od polovine čitanje prekida poslije samo desetak pomjeranja kazaljki. Mržnja i polarizacija premrežavaju planetu, ali ako mislite da su haosu izloženi svi jednako – niste u pravu.
Francuski Mond diplomatik otkriva kako su tokom rata u Gazi Fejsbuk i Instagram manipulisali svojim alatima s namjerom da ograniče uticaj palestinskih medija. Mreža Iks privremeno je suspendovala sopstveni četbot „Grok“ nakon teksta u kojem je naveo kako izraelska vojska čini „genocid“, uz američko saučesništvo. Pošto je platforma TikTok ocijenjena previše otvorenom za izraelske kritike, američki predsjednik je intervenisao da njen vlasnik proda milijarderu koji nije skrivao simpatije za planove Tel Aviva.
Društvene mreže su pod selektivnim nadzorom jer selektivno potkopavaju stabilnost demokratija. One su specifične eho-komore koje razvijaju lavež čopora, povezujući pristalice koje takav ton prihvataju kao prijatnu muziku.
Gebels je uoči Velikog rata govorio: „Dajte lažima prednost od 24 sata i istina ih nikada neće stići“.
Lažna vijest gađa dušu publike, tamo gdje je najranjivija i najosjetljivija. Algoritamska fabrikacija brojnim tehnikama pothranjivanja pažnje trudi se da je zadrži što duže. Ona ne podstiče stvaralaštvo ili kritički duh korisnika, već viralnošću potiskuje objektivnost i tačnost informacija. Metrike pregleda monetizuju vrijednost manipulacije, pa se uređivačka politika menja u skladu sa potrebama političkog aktivizma.
Dresura društvenih mreža vremenom se seli na dresuru u stvarnim životima. Otuda laž prividno cilja na nepravdu, ali tako što joj dodaje svoj ugao percepcije i interesa. Njen zadatak je da u masama razvija agresivnost i nasilje koje ništa ne može zaustaviti.
Preko noći neprijatelj postaje svako ko se suprostavlja nametnutom mišljenju, bilo da je prvi susjed, decenijski prijatelj, kolega sa posla ili fakulteta, kum ili slučajni prolaznik. Laž ruši autoritete jer su u pravu samo oni koji je donose. Zato je ona danas opasnija nego ikada.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
