Piše: Emilo Labudović
Nedelja, praznično uparađena, umivena i blistava kao školarac prvog dana škole. Skoro na svakom ćošku improvizovani „štandovi“ i na njima cvijeće. Upakovano u najlon, jedan struk ili buket, omanje vazice i pakovanja u oblicima koje samo razigrana (uglavnom dječja) mašta može da smisli. Prolaznici zastaju, pitaju, kupuju („ne kao prošlih godina“, vajkaju se prodavci), a onda, pomalo stidljivo i kao krijući, odlaze niz ulicu, žureći da iznenade, obraduju, uvaže… Jer, praznik je, rascvjetani praznik posvećen ljepšoj strani svijeta i boljoj polovini čovječanstva – ŽENI!
Ali, usred te mirisne i uglađene (ova mladež bi rekla „fensi“) atmosfere, crv – pitanje koje uporno svrdla i ne ostavlja na miru. Pitanje koje skoro pa negira prethodno izrečenu konstataciju o „ljepšoj i boljoj“ polovini (demografi tvrde da je to i više) svijeta i čovječanstva. Jer, ako je to tako, a jeste, zašto samo jedan dan, pa ma koliko bio svečan, uglađen i namirisan? Šta je sa ostalim danima u godini, danima u kojima „ljepšu i bolju“ stranu tuku do iznemoglosti, siluju, uznemiravaju, ubijaju…? Gdje je sva ona finoća i džentlmenska uzvišeniost kojom se danas ona „ružnija i gora“ (logičan zaključak, zar ne) strana i polovina danas razbacuje i sipa na sve adrese kao iz rukava? Jer, skoro kao sporadičan incident djeluje slika muškarca sa buketom cvijeća ili ružom u ruci nekih drugih, reklo bi se „običnih“, dana.
Praznik je, makar i taj jedan jedini, i nije lijepo ružuti ga. Licemjerno je i podsjećati na to ko je i šta je žena i kakva je njena civilizacijska uloga. Ali, onoliko koliko danas zaslužuju svu pažnju, nježnost i čestitke isto toliko, ako ne i više, zaslužuju izvinjenje za sve one dane u godini i za sve one godine u kojima biva neprimijećena, ignorisana, ponižena, povrijeđena i prebijena.
I zato, uvažene dame, princeze i kraljice, SREĆAN PRAZNIK! I IZVINITE.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
HVALA I ZA OVAJ
J E D A N !!!
Mozda će slijediti
i jos po koji dan, zagrljaj,
cvetić, poziv u šetnju…
Izvinjenje ne pomaze.
Mijenjajte se !!!
Shvatite s a m o da smo druga polovina !
Bez nas ste POLA LJUDSKOG BIĆA.
Dakle???
Emilu hvala.
P.S. Nadam se da će „Tvoj buket“
priznanja
stići do zaboravljenih i usamljenih.