Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Andjela Jakšić Stojanović vanredna profesorica na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), prema dostupnim podacima, većinu svojih naučnih radova za izć,bor u akademska zvanja objavila je u časopisima koji se nalaze na crnim listama međunarodnih akademskih zajednica.

U akademskom svijetu pravila su jasna. Visoka zvanja ne stiču se formalnošću, već kvalitetom i međunarodnom provjerom rada. Objavljivanje radova u časopisima indeksiranim u bazi Web of Science (WOS) predstavlja jedan od ključnih kriterijuma globalnog standarda kvaliteta u nauci. Ta baza već decenijama važi za referentni okvir u ocjeni naučne relevantnosti i doprinosa.

Upravo zato, navodi da su radovi korišćeni za akademsko napredovanje objavljivani u publikacijama koje se u međunarodnoj stručnoj javnosti dovode u vezu sa upitnim standardima, otvaraju ozbiljna pitanja.

Pitanje standarda, a ne ličnosti

Ovdje nije riječ o ličnom napadu, već o principu. Ako ministar prosvjete i nauke treba da bude simbol akademske izvrsnosti i standarda, onda kriterijumi moraju biti nesporni. Posebno u državi koja godinama pokušava da reformiše obrazovni sistem i podigne naučne reference na viši nivo.

Objavljivanje radova u časopisima koji nijesu priznati u relevantnim međunarodnim bazama, ili koji su označeni kao problematični u akademskim krugovima, ne može biti pitanje forme, već suštine.

Šta znači “crna lista”?

U međunarodnoj akademskoj praksi postoje takozvani predatori časopisi – publikacije koje formalno objavljuju naučne radove, ali bez ozbiljne recenzentske procedure i naučne kontrole kvaliteta. Objavljivanje u takvim časopisima često se smatra pokušajem brzog napredovanja bez stvarne međunarodne verifikacije.

Ako su tvrdnje o objavljivanju radova u takvim publikacijama tačne, onda je legitimno pitanje: kako su takvi radovi vrednovani prilikom izbora u akademska zvanja?

Odgovornost resora

Ministarstvo prosvjete i nauke ima ključnu ulogu u postavljanju standarda. Upravo zato je važno da osoba na njegovom čelu nema ni najmanju mrlju u akademskom kredibilitetu.

Crna Gora je mala akademska zajednica i upravo zbog toga mora biti još rigoroznija u poštovanju međunarodnih standarda. Svaki kompromis na tom polju šalje pogrešnu poruku studentima, profesorima i istraživačima.

Potrebno pojašnjenje

Javnost ima pravo da zna:
– Koliko radova ministarke je indeksirano u WOS bazi?
– Da li su radovi korišćeni za izbor u zvanje objavljivani u časopisima sa upitnom reputacijom?
– Ko je i na osnovu kojih kriterijuma izvršio akademsku evaluaciju?

U zemlji u kojoj se često govori o reformama i borbi za kvalitet, pitanje akademskog integriteta ministra prosvjete ne može biti sporedno.

Jer obrazovanje počiva na povjerenju. A povjerenje se ne gradi titulama – već standardima.

Tagovi