Piše: Blagoje Baković
Ako te nekad puti svrnu
U moju rodnu Goru Crnu
Da vidiš šta nam rade švabe
Zaista nećeš svrtati džabe
Od njenih granata i našeg jada
I sad kamenje s Lovćena pada
I sad kroz rešetke viri liceSvetoga Save i Ćirilice
Onamo namo rastu busije
Protiv Srbije i Rusije
Gde su se slobode jedino dokopali
Oni što su u njine jame pali
Onamo namo gde na alaje
Još Mojkovačka bitka traje
Koalicija pucanstva i pukotićaJuriša na Janka Vukotića
A nedostojan sam ja da branim
Luču pisanu jezikom stranim
Reformu Čirge do koje nismo
Imali svoj jezik niti pismo
Narodni epuku što beše taka
Iza onamo namo rešeta
Zatvora nad kojim trune satić
Srba vinutih do Vesne Bratić
Koju Srpkinja majka rodi
Da odmeni Crnogorce na slobodi
Što namo za spas Crne Gore
Protiv Srba i među sobom se bore.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Тачно тако!!!