Dinastija Nemanjića najmoćnija je i najznačajnija srednjovjekovna srpska vladarska loza. Vladali su Srbijom od 1166. do 1371. godine i dali ukupno jedanaest vladara, od osnivača Stefan Nemanja do posljednjeg cara Stefan Uroš V, poznatog kao Nejaki.
Iako se u istoriji svi vladari iz ove dinastije pamte po imenu Stefan, zanimljivo je da to zapravo nije bilo njihovo lično ime u klasičnom smislu, već – vladarska titula.
Ime Stefan potiče od grčke riječi „Stephanos“, što znači „vijenac“ ili „kruna“. U prenesenom značenju, Stefan označava „onoga koji je krunisan“, odnosno zakonitog vladara.
U tom smislu, Stefan je kod Nemanjića predstavljao simbol vlasti i legitimiteta. Prvi koji je uspostavio ovu praksu bio je Stefan Nemanja, čije je lično ime bilo Nemanja. Ime Stefan koristio je kao vladarsko, čime je postavio obrazac koji su slijedili svi njegovi nasljednici.
Zbog toga su svi kasniji vladari uz svoje lično ime dodavali i Stefan, kao potvrdu prava na prijesto i kontinuiteta dinastije.
Tako su se kroz istoriju nizali:
Stefan Prvovenčani (Stefan Nemanja II)
Stefan Radoslav
Stefan Vladislav
Stefan Uroš I
Stefan Dragutin
Stefan Uroš II Milutin
Stefan Uroš III Dečanski
Stefan Uroš IV Dušan
Stefan Uroš V
U sačuvanim poveljama i dokumentima često su se potpisivali samo imenom Stefan, dok su njihova lična imena rjeđe navođena.
Dodatni razlog za upotrebu ovog imena leži u snažnom kultu Sveti Stefan (Prvomučenika) u vizantijskoj i srpskoj tradiciji. Sveti Stefan bio je krsna slava doma Nemanjića i smatran zaštitnikom dinastije.
Njegov lik nalazio se na vladarskim pečatima i novcu, što dodatno potvrđuje simbolički značaj imena Stefan kao znaka božanske zaštite i legitimnosti vlasti.
Zato svaki Nemanjić jeste bio Stefan – ne po rođenju, već po kruni.
(Kurir)
